Cijela Europska unija, pa tako i Hrvatska, pripremaju se za novo sedmogodišnje financijsko razdoblje, investicijski ciklus EU. Europska komisija pripremila je zakonodavni paket s novim višegodišnjim proračunom, koji uključuje i prijedlog nove generacije Europskih strukturnih i investicijskih fondova. U javnosti se puno govori o razini financiranja koja bi ukupno trebala biti niža zbog Brexita, prvi puta nakon desetljeća bilježeći smanjenje. U toj situaciji, većina dionika na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini okupirana je pitanjem “koliko” (novaca), puno više nego pitanjem “za što” (za kakve mjere i projekte). Čekanje s donošenjem višegodišnjeg proračuna u Europskom parlamentu ne pomaže boljem usmjeravanju fokusa na sadržaj nove kohezijske politike, budući da su akteri i usmjereni na širi politički kontekst, političko pozicioniranje u odnosu na europske izbore i pritiske u odnosu na redistribuciju sredstava iz budžeta.
Istovremeno, Hrvatska javnost svjesna je, iako malo informirana o činjenici da od 2017. traje proces strateškog planiranja na nacionalnoj razini (izrada Nacionalne razvojne strategije Hrvatska 2030), uokviren setom nacionalnih zakonskih i podzakonskih akata. Prvenstveno je to Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN 123/17), ali i Zakon o regionalnom razvoju (NN 147/14, 123/17, 118/18) i Zakon o otocima (NN 116/18) koji svi sa svoje strane propisuju obaveze u odnosu na strateško planiranje i pripremu baza projekata različitim vrstama jedinica lokalne samouprave. Taj će proces nacionalnog planiranja biti podloga i okvir za korištenje i distribuciju EU fondova poslije 2021.
Gradovi se u tom sustavu trebaju snaći i dobro pripremiti kvalitetnom strateškom i projektnom podlogom kako bi i prije 2021. utabali put uspješnom korištenju EU fondova za stvarne potrebe svojih građana i svoje strateške ciljeve.
Što pritom trebaju uzeti u obzir? Izdvojili smo 5 ključnih točaka na koje bi se prema našem mišljenju trebali fokusirati gradonačelnici u sljedeće dvije godine, ako žele da njihovi gradovi budu prvaci korištenja EU fondova u novoj perspektivi.
1. Gradovi imaju velike potencijale u korištenju EU fondova u perspektivi 2021. Upoznajte se s njima i osigurajte da ih država adekvatno usmjeri.
Nekoliko je razloga zbog kojih je izuzetno važno na vrijeme se upoznati sa svim potencijalima gradova u korištenju EU fondova u perspektivi 2012.
- Dok je u prošloj financijskoj perspektivi 5% sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj svaka država članica trebala namijeniti održivom urbanom razvoju, u novoj je perspektivi taj udio povećan za 6%.
- Nova perspektiva kohezijske politike cijeli jedan cilj, Cilj 5, posvećuje “Europi bližoj građanima”; tj. održivom i integriranom razvoj urbanih, ruralnih i obalnih područja putem lokalnih inicijativa. Uz već poznat instrument integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU), poznat iz prošle perspektive i korišten u Hrvatskoj za velike urbane aglomeracije, sada je pridružena i mogućnost financiranja lokalnih razvojnih strategija (sličnih onima kakve poznajemo u ruralnom razvoju, vezano uz LEADER pristup i LAG-ove) koje bi mogle obuhvaćati različite teritorijalne razine, ovisno o razvojnim prioritetima države korisnice. Hrvatska je i u odnosu na sam ITU mehanizam iskusnija nego 2014. i vjerojatno sklonija njegovoj budućoj primjeni i kod manjih gradova (prema neslužbenim najavama, do minimalno 35.000 stanovnika, dakle 16 gradova).
- Uz to, predviđena je cijela jedna inicijativa, Europska urbana inicijativa, kojom će direktno upravljati komisija s 500 milijuna € namijenjena jačanju kapaciteta i inovacijama i razmjeni znanja i suradnji među gradovima u Europi.
Gradonačelnici svakako trebaju biti dobro informirani o pripremama na nacionalnoj razini za “spuštanje” sredstava na lokalnu razinu i istražiti i poticati opcije da se i manji gradovi samostalno, ili u skupinama, financiraju specijaliziranim alokacijama iz EU fondova kroz Cilj 5. Istovremeno, vrijeme je da se povežu s tijelima i gradovima koja vode Europsku urbanu inicijativu, osobito aktualnu Urbanu agendu, i osluškivati pripreme za novu inicijativu, pripremajući partnerstva i teme suradnje.
2. 2020. je godina strateškog planiranja, ali to ne znači da se s pripremama ne treba krenuti već sada!
Većina gradova ima lokalne razvojne strategije predviđenog trajanja do 2020. Prema tome, kao i prema Zakonu o strateškom planiranju, 2020. će biti godina priprema novih strateških dokumenata, što će, nadajmo se, koincidirati s javnom dostupnošću nacrta Nacionalne razvojne strategije, kao i drugih značajnih teritorijalnih strategija kao što su Nacionalna strategija regionalnog razvoja za razdoblje nakon 2020., Nacionalni plan razvoja otoka i sl.
Idealni gradonačelnik 2019. će iskoristiti da pripremi “inventuru” svojih projekata i strateških ciljeva iz aktualne strategije (u struci to zovemo evaluacijom) i identificira ključne točke koje će mu biti temelj daljnjih priprema: kako za vlastiti rad na novoj strategiji, tako i za pozicije koje će promicati prema nacionalnim tijelima, svojim stranačkim kolegama, svojim susjednim jedinicama lokalne samouprave i županijama. Jer svi će ovi dionici u sljedećih godinu dana oblikovati prilike koje nas čekaju u periodu post-2021., a oni koji će se prvi pojaviti s jasnom idejom kamo trebamo ići, imaju šansu da pokrenu i ostale u vlastitom smjeru.
3. Tko ima projekte ima i fondove!
Ako smo nešto naučili iz dosadašnje provedbe programa 2014. – 2020., to je činjenica da trebamo imati gotove projekte da bismo novce koristili. Kada se natječaji objave, nema vremena za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, a često niti za projektiranje.
U sljedećih godinu i pol do dvije, gradovi će se naći u situaciji povratne sprege između pripreme bez projekata i razrade strateškog okvira. Ako žele utjecati na nacionalni strateški okvir i oblikovanje sustava usmjeravanja EU fondova na lokalnu razinu, moraju znati što žele, ali i – što mogu. Bez snimke stanja u vlastitoj projektnoj bazi, a zatim i pripremnog rada na velikim infrastrukturnim investicijama, niti jedno strateško planiranje neće uroditi plodovima u odnosu na iskorištavanje EU fondova.
4. Ako ste mislili da se sada puno priča o digitalizaciji i smart cityju, čekajte da vidite novu financijsku perspektivu EU fondova!
Digitalizacija i pametni gradovi ključ su europskog okvira za urbani razvoj, kao i, koliko je zasad jasno, nacionalnog strateškog planiranja u odnosu na gradove. Regulatorni okvir za Europski fond za regionalni razvoj najavljuje kako će se raditi na usmjeravanju potpore za razvoj digitalnih usluga i aplikacija javnim institucijama u kontekstu “pametnije Europe” i digitalizacije za građane, poduzeća i vlade, očekuje se razvoj pametnog energetskog sustava, mreža i skladištenja na lokalnoj razini, investirat će se u digitalnu povezanost, nove, digitalizirane sustave gradskog prijevoza, kružnu ekonomiju, zelenu infrastrukturu i druge segmente pametnih gradova. Nacionalno, u okviru procesa izrade nacionalne razvojne strategije već su osnovane tematske radne podskupine koje se odnose upravo na pametne gradove i pametne otoke.
Što gradonačelnici već sada mogu raditi da te potencijale iskoriste? Optimalno, gradske uprave i poduzeća trebaju što prije početi raditi na snimanju vlastite situacije u odnosu na interne radne procese i digitalnu pismenost svojih djelatnika s jedne strane i identificirati najvažnije usluge prema građanima koje zahtijevaju digitalizaciju, s druge. Kad to učine, mogu pripremiti svoj plan unaprjeđenja back-enda i front-enda svojih usluga građanima. U odnosu pak na infrastrukturu, primjenu tehnologija u prostoru, energetiku, održivost i cirkularnu ekonomiju, gradovi trebaju što prije uvidjeti najbolje prakse i inovativna rješenja na globalnoj razini i ocijeniti u kojem opsegu su ona primjenjiva u njihovom životu te kako ih najbolje prilagoditi građanima. Taj analitički proces treba teći paralelno s pripremama na nacionalnoj razini, upravo zato da bi gradonačelnici, kada ih ministarstva pitaju, imali jasnu sliku o svojim potrebama, prioritetima i preferencama.
5. Povezujte se – horizontalno, vertikalno i transnacionalno
Naši su gradovi maleni. Prosječna veličina hrvatskog grada je 17.668 stanovnika, a medijan 10.456. Prosječni hrvatski grad zasigurno neće moći samostalno utjecati na ishod nacionalnog strateškog planiranja i način na koji država odlučuje o usmjeravanju EU fondova prema gradovima u sljedećem presudnom periodu. Gradonačelnici bi se stoga trebali povezivati u što širim interesnim grupama i pripremati vlastite prijedloge za mehanizme i temu “spuštanja” sredstava na lokalnu razinu. Također, gradonačelnici svakako trebaju pratiti mehanizme planiranja alociranja sredstava na regionalnu razinu, koja se trenutno događa u medijskoj tišini, a odnosi se na planiranje funkcionalnih regija i pripremu razvojnih sporazuma koji uključuju nekoliko županija. Potencijalno, takve funkcionalne regije mogle bi postati nositeljima neke forme terirorijalnih strategija financiranih EU fondovima i gradovi će sasvim sigurno biti zainteresirani za njihov sadržaj i način funkcioniranja. (Još jedan razlog da gradovi što prije znaju koji su im prioriteti i koje projekte imaju u “pipelineu”). Potrebno je stoga što bolje povezivanje s regionalnim razvojnim agencijama i drugim gradovima u županiji.
Nadalje, nova financijska perspektiva od svih korisnika EU sredstava očekuje inovativnost i okretanje prema digitalnim rješenjima. Inovativna digitalna rješenja su skupa i neisplativa za pojedinačne gradove, stoga bi gradonačelnicima bilo oportuno već sada razmišljati o nacionalnim i međunarodnim partnerstvima kroz koja mogu promovirati napredna rješenja za gradove. Maleni gradovi pritom su niša kojom se u EU malo dionika bavi u kontekstu smart city paradigme i hrvatski gradovi bi mogli biti nositelji inicijativa u tom smjeru. Uzevši u obzir okvir nove Europske urbane inicijative, i daljnji rast programa teritorijalne suradnje, naši gradonačelnici trebaju što ranije početi tražiti partnere među tehnološki progresivnim europskim gradovima, kao i njihovim mrežama.
Svakako, 2019. treba biti godina utvrđivanja vlastitih prioriteta u odnosu na velika strateška planiranja i pripreme za korištenje EU fondova koja očekujemo 2020., a koji bi trebali postati dostupnima 2021. Gradovi koji pripreme kvalitetnu analizu vlastitih potreba i mogućnosti i definiraju svoja očekivanja od nove perspektive imaju potencijal da do 2021. daju doprinos nacionalnom planiranju sredstava i dočekaju 2021. sa spremnim relevantnim projektima.
* Ivana Novoselec, direktorica za razvoj programa i projekata u Sense Consultingu ima preko petnaest godina iskustva u pripremi operativnih programa, strateškom i projektnom planiranju te razvoju institucionalnih kapaciteta, osobito u području upravljanja EU fondovima.
Ivana je bila savjetnica za razvoj kapaciteta u upravljanju EU fondovima državnim upravama u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Pružala je podršku hrvatskoj državnoj upravi u razvoju operativnih programa u području prekogranične suradnje (2007 – 2013; 2014 – 2020) te brojnim javnim i privatnim institucijama u njihovom strateškom planiranju (županije, visokoobrazovne i znanstvenoistraživačke institucije, gradovi, privatne i javne tvrtke). Tijekom radnog vijeka pripremala je i evaluirala niz projekata financiranih EU fondovima (Phare, IPA, CBC programmes, FP7, ERDF) u područjima istraživanja i razvoja, visokog obrazovanja, zaštite okoliša i prirode, lokalnog razvoja i razvoja civilnog društva. Magistrirala je Europske studije na Sveučilištu u Cambridgeu.
*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima i blogovima objavljenima na portalu gradonačelnik.hr pripadaju autoru te ne predstavljaju nužno stavove uredništva.