Inženjerka prometa, menadžerica, profesorica, bivša rukometašica – najveća ljubav i ‘punjač baterija’ su joj unuci, u slobodno vrijeme uživa u vožnji motorom i biciklom, a uskoro će ostvariti i svoj veliki san – skok s padobranom!

U našem serijalu ‘Drugo lice’ donosimo priče o gradonačelnicima privatno – čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i privatni, obiteljski život. Ovotjedna gošća nam je gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini…

Već s prvim kontaktom jasno je da Ljerka Cividini nije tipična političarka. Uz dužno poštovanje većini, s osmijehom na licu, bez uštogljenih gesta i floskula, u razgovoru je ljubazna, izravna i otvorena, sve što od dobrog sugovornika očekujete, do kraja. Pritom se ne libi odgovoriti ni na koje postavljeno pitanje, u ležernom stilu, pokazujući zaista jedno ‘drugo lice’ i osvježenje naše politike, pa…

Tko je Ljerka, Ljerka Cividini?

-Majka, baka, supruga, kćer, sestra, prijateljica, gradonačelnica, sportašica… I, zaljubljenica u život, onako najkraće rečeno. Iako mi posao oduzima veliku većinu dana ne promatram se kroz prizmu funkcija. Danas – sutra, više neću biti gradonačelnica, no ove ostale predivne funkcije i dužnosti, ostaju mi zauvijek, zato su upravo one uvijek prioritet, a naravno kako je i posao izuzetno bitan. Ne volim baš govoriti o sebi, uvijek sam sretnija kad me drugi upoznaju i steknu o meni određeni dojam, ali poštujući vašu formu razgovora mogu se nadovezati na uvod i zahvaliti na prvom dojmu, ni ja sebe ne vidim kao tipičnu političarku, daleko od toga. Građanka sam koja je htjela promjenu i uspjela je doći u poziciju gdje je potencijalno može ostvariti tako da danas dajem svoj maksimum da stvorim bolje mjesto za živjeti svojoj, ali i ostalim čakovečkim obiteljima, koliko je god u mojoj moći. Često mi znaju reći da sam u svom načinu vođenja menadžer, to prihvaćam objeručke, volim organiziranost, dosljednost i iskrenost. Samo tako možemo napredovati kao društvo…

„Prva žena“ Čakovca od dvije fakultetske diplome može se pohvaliti i onom menadžerskom, pa onda ni ne čudi takav način razmišljanja. Zanima nas gdje je odrasla, školovala se, čime se bavila do zahtjevnog posla gradonačelnice? 

-Huh. Predivno djetinjstvo provela sam u Čakovcu, iz kojeg sam otišla tek na studij u Zagreb, no brzo sam se vratila kao diplomirana inženjerka prometa. Zaposlila sam se u Čakovcu i paralelno u Varaždinu odradila doškolovanje uz rad, u vidu poslijediplomskog studija menadžmenta poslovnih sustava. Više od 15 godina provela sam u Županijskoj upravi za ceste, pri čemu ravno 10 kao ravnateljica, a do toga radila sam u GK Transport i predavala u Čakovcu prometnu grupu predmeta u Tehničkoj školi. I, da, svaki posao koji sam radila sam zaista voljela, ali – posebno je biti profesor i mentor. Rijetko kada imaš osjećaj postignuća i ostvarene promjene kao u radu s mladima, pa bih rekla da je pitanje dana kada ću se vratiti u učionicu, reći ću i radu sa studentima, koji su uvijek bili najzahvalniji za rad.

Slobodno vrijeme?

-Jao, kad me pitate za slobodno vrijeme, moram kazati da ga nikad manje nisam imala. To smatram da nikako nije dobro, puno toga u životu zbog toga pati, iako sam shvatila da je mnogima to postao svojevrsni društveni status. Kao da neki smatraju da više vrijede što su zaposleniji. To nikako nisam ja, nisam s obitelji i prijateljima koliko bih voljela biti, nemam vremena za sebe, za svoj mir… No, to ću prepisati prvim godinama mandata kada se maksimalno trudimo u isto vrijeme sanirati štete nanijete u prijašnjim mandatima i napraviti nove iskorake, pa se nadam da će se to promijeniti kada se projekti i aktivnosti uhodaju. Ponosna sam što sam gradonačelnica i  zahvalna na iznimno puno pozitivnih i kvalitetnih ljudi u našem gradu za koje vrijedi dati svoj maksimum. Rada i vremena.

Kad ‘ukradem’ koju nedjelju ili večer, sa suprugom, volimo vožnje motorom ili biciklima, šetnju s našim psima, a eto od kraja prošle godine prioritet su nam unuci koji su nam i najveća radost, ali i najbolji punjači baterija. Posao pokušavam ostaviti na poslu, kod kuće čak i imamo posebno pravilo oko korištenja mobitela i slično, ali ništa ne pomaže kad ste obećali biti na raspolaganju 24 sata dnevno. To i zaista želim, ne želim da ni u jednom trenutku bilo tko pomisli da nisam dostupna, da mi njegov problem nije bitan, da ne želim odgovoriti na pitanje, e-mail, poziv itd., jer sam svjesna da me se ne gleda kroz prizmu npr. bake, majke ili supruge, već kad je posao u pitanju samo kao gradonačelnicu. I ako se ne javim u nekom realnom roku kreću priče da ne poštujem građane, ne želim pomoći, da sam lagala,… uf, da vam sad krenem s nabrajanjem zlonamjernoga, kojeg nije da nema. Da, doduše, mišljenje se promijeni najčešće čim se javim, ali ne trudim se objašnjavati da sam samo čovjek. Očekujem da to moji sugrađani znaju i shvate…

Hm, zvuči dosta stresno!

-Nisam osoba koja je pod ‘stresom’, prilično sam opuštena i teško me nešto baci iz takta. E, to zna biti dosta frustrirajuće za drugu stranu s kojom komuniciram, posebno ako smo različiti (ha, ha), no vjerujem da se sve može riješiti na miran način, uz iskrenu i konstruktivnu komunikaciju.

Obitelj vam je oslonac i ona koja vas drži…

-Ponosno mogu reći da je naša obitelj od lani bogatija za dva nova predivna i zdrava člana, to su unuci Roko i Rea. Suprug Neven i ja presretni smo djed i baka. Premda smo bili uvjereni kako nakon rođenja naših blizanki Dore i Marte ne možemo jače i više voljeti, upravo su nam one sa svojim mališanima dokazale suprotno. To je neopisiv osjećaj u kojem uživamo, svijet se vrti oko njih i svaki trenutak s njima je savršen na svoj način. Uživamo i divimo se, kako ovim malim bićima, tako i našim curama koje su izrasle u nevjerojatne žene i majke, više zaista ne možemo poželjeti, uz svesrdnu podršku roditelja.

Kako ste, gdje i kada upoznali supruga, koliko Vam pomaže nakon preuzimanja funkcije gradonačelnice Čakovca?

-Bilo je to 80-ih, bili smo srednjoškolci, još u ono vrijeme kad su se mladi više družili na ulicama diljem grada. Moram reći da suprug puno toga preuzima na sebe otkad sam preuzela funkciju, ali oduvijek smo imali dogovor oko podjela poslova i zadataka. Nema toga što ne može odraditi, na poslu, kod kuće, za naše cure i unuke… Kako kćeri više ne žive s nama, večeri suprug i ja provodimo kod kuće, pročitamo neku dobru knjigu ili smo u šetnji i posjeti unucima. Pokušavamo dovoljno vremena naći i za druženje s prijateljima, doduše već nam ponestaje isprika, ali obožavamo opuštene večeri i kave u gradskom centru. Ranijih godina znali smo poneki vikend provesti izvan grada, napuniti baterije, no već skoro 2 godine to nismo u mogućnosti zbog mojih obaveza. Nadam se da će, to je svakako cilj, kako će unuci rasti, biti više vremena za izlete i putovanja s njima.

Često vas se može vidjeti u tenisicama, što i nije baš tipično za osobu na funkciji kod nas. Međutim, kako ste nam jednom prilikom rekli, sportski ste tip…

-Jesam da, volim većinu sportova i zanimljivo mi je da ste to spomenuli jer tenisice baš volim nositi. Rijetko nosim potpetice, poštujući pritom tek protokolarne aktivnosti i bonton odijevanja koji se od mene očekuje na dužnosti. Moje cure kažu da sam kao kolekcionar, imam nekoliko bezvremenskih modela koje pazim i nosim godinama. Neke imam još iz vremena kad sam vježbala u svojoj grupi redom prijateljica, a neke koje su se pokazale kao najbolji modeli kada sam aktivno trenirala rukomet. Bila sam i rukometašica. Danas tek ako stignem pogledam koji od sportova, najčešće uz poslovne obaveze, jer su mi vikendi dosta radni. Ako vikendom nisam na terenu, tada je na redu papirologija.

Osim sporta, volite li čitati, odlazite li u kazalište ili – volite pogledati dobar film? Koji?

-Volim knjige, zaista uživam u čitanju, a knjiga kojoj se uvijek vraćam je „Papisa Ivana“, ona mi je svakako najdraža. Kazalište jako volim, ali i dobre filmove, najdraži mi je „Opasne veze“…

Koja Vas glazba najviše opušta, posjećujete li koncerte?

-Što se tiče glazbe, ona ovisi o tome koji je dan i koja je ekipa uz mene, haha. Ali kada je u pitanju moj najomiljeniji izvođač, to je svakako Đorđe Balašević, čija me glazba prati od školskih dana i bila sam baš česti gost njegovih koncerata. I zaista, njegova me glazba opušta i volim što se u mnogim tekstovima njegovih pjesama može iščitati realnost života.

Koji vam je najdraži dio grada u Čakovcu, i zašto upravo taj?

-Malo mi je teško odlučiti, Čakovec je stvarno predivan i svaki dio grada i naših mjesnih odbora ima svojih čari. Prilikom šetnja ili vožnje sa suprugom toliko uživamo u mikrolokacijama koje čine naš kraj tako posebnima, a moram reći da sam preuzimanjem funkcije otkrila i nevjerojatnu ljepotu mjesnih odbora. E sad, ako baš moram birati neki dio, to bi svakako morao biti moj kvart u kojem živim od malih nogu, to je Gradski kotar Istok, jer me na taj dio Čakovca vežu odrastanje, vrtić, škola, ali i moja obitelj…

Što Vam eventualno predstavlja užitak, što Vas veseli, a da nismo spomenuli u prethodnim pitanjima?

-Zanimljivo pitanje, užitak koji se tiče mog posla i trenutka je kada se druga strana razveseli, osmjehne i kada je sretna. Tu mislim prvenstveno na moje sugrađanke i sugrađane, trenutke kada im se pomogne, kada na njihovom licu vidim da smo im riješili neki problem. Užitak mi predstavlja kad se ljudi razvesele kad im se da podrška, u bilo kojem obliku, bilo to nekim projektom, samo razgovorom ili pak posjetom njihovoj manifestaciji ili okupljanju. Na žalost, nitko nije svemoguć i ne može riješiti sve probleme oko nas, ali iznimno cijenim i volim razumnu i pozitivnu drugu stranu, koja shvaća da smo samo ljudi. Uvijek dajem svoj maksimum i drago mi je kad ljudi to prepoznaju… (PL)

21.05.2022., Cakovec- Gradonacelnica Ljerka Cividini obisla dogadjanja povodom Dana grada Cakovca.
Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

0