U našem novom serijalu, ‘Drugo lice’, donosimo priče o gradonačelnicima privatno – čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i privatni, obiteljski život… Ovotjedni ‘gost’ nam je gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan, diplomirani pravnik, suprug i otac troje djece…
‘Možda ću katkad i pogriješiti. Možda se neću svima svidjeti, ali u životu sam se uvijek trudio sve raditi ispravno. Lijepo je kada smo uspješni u svome poslu i kada nas zbog toga ljudi cijene, ali na kraju života o nama najviše govori naše ponašanje, naši postupci i naš odnos prema drugim ljudima. Za 20 ili 30 godina, kada se osvrnem iza sebe, prvo što želim vidjeti je da nisam nikoga uvrijedio, povrijedio ili napravio nekome nešto nažao. Tako sam odgojen i tako odgajam svoju djecu’, započinje tim riječima priču o sebi gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan koji je na čelu toga grada od 2017. Ove riječi u prvih nekoliko rečenica u uvodu teksta zapravo su životni moto kojim se vodi – na poslu, ali i izvan njega.
Vremena izvan posla nema previše, ali na to je bio spreman kada se kandidirao za gradonačelnika – funkciju koja ga, naglašava, nije promijenila, ali je izmijenila njegov život.
‘Nikako ne želim reći da se moj život izmijenio negativno. Kao i mnogi drugi poslovi, funkcija gradonačelnika zna biti vrlo teška, ali sam ponosan na svoj posao i sretan kada mogu napraviti nešto korisno za svoj grad. Istina je da imam manje slobodnoga vremena nego prije, ali sam možda tome kriv upravo ja jer se često uhvatim kako kod kuće razmišljam o gradu i svemu onome što radimo. Volim naše projekte, posebice one na koje je Metković dugo čekao. Pa ih često obilazim i u slobodno vrijeme, kako bih vidio napredak radova. Sretan sam kada se radi i najvažnije, sretan sam kada su ljudi zadovoljni’, ističe Milan.
Diplomirani pravnik studij je završio u Splitu. Iako svoje studentske dane ne bi mijenjao nizašto, tijekom cijeloga studija imao je samo jednu želju – vratiti se u rodni Metković za koji je vrlo vezan. Vratio se, oženio suprugom Leom i dobio troje djece – danas 11- godišnju Mariju, 9- godišnju Evu i najmlađega Tonćija, koji je na svijet došao prije 8 mjeseci. U šali Milan govori kako i sam pridonosi pronatalitetnoj politici u gradu, koju brojnim financijskim olakšicama za roditelje potiče od početka mandata. Dodaje kako mu je poboljšanje kvalitete života djece u Metkoviću prioritet jer mu je i samome njegova obitelj na prvome mjestu. Upravo s njima provodi najviše slobodnoga vremena, a premda je kao otac poprilično popustljiv, trudi se usmjeriti ih na pravi put.
‘Mi smo tipična mala obitelj. Žena drži sva četiri zida, a ja se trudim pomoći koliko mogu, posebice otkako se rodio najmlađi sin. Dolazak bebe u kuću je posebna priča i izmijenio nam se cijeli svijet, cure su oduševljene i svi sudjelujemo u brizi oko njega. Posebno oduševljena bratom je naša srednja kćer Eva koja je dijete s poteškoćama u razvoju i centar našega svijeta. Otkako se rodila najviše pažnje posvećujemo upravo njoj i to se nikada neće promijeniti. Ali, nevjerojatno je koliko ona pažnje posvećuje bratu i koliko je sretna što se rodio. Najstarija Marija je vrlo odgovorno dijete s kojom već sada možemo pričati i o nekim ozbiljnim temama i zbog toga smo vrlo sretni. Želimo s djecom izgraditi prijateljski odnos, ali naravno, prvenstveno smo im roditelji i toga se držimo u odgoju’, naglašava Milan koji kada nije s obitelji vrijeme najčešće provodi s prijateljima.
Nerijetko ga se može vidjeti u vožnji biciklom, a trudi se redovno odlaziti u teretanu. Naime, karakterno je pravi Dalmatinac kojemu je sastavni dio života druženje uz dobru hranu, pa je, ističe, u vječnoj borbi s kilogramima. Obožava i sport, a posebice je vezan za Hajduka i klubove iz Metkovića, pa često odlazi na utakmice, a veliki je i filmofil. Teško mu je izabrati najdraži film, ali zato bez razmišljanja kao najdražu seriju navodi ‘Igru prijestolja’ koja ga je godinama satima držala uz TV i naravno, kao svaki pravi obožavatelj, nije zadovoljan njezinim završetkom. Voli pročitati i dobru knjigu, a na prvome mjestu mu je „Posljednje predavanje“, autora Randyja Pauscha. Od digitalnih, draži su mu tradicionalni mediji, pa tako pretjerano ne koristi društvene mreže, ali zato rado čita novine, koje su njegov ritual uz jutarnju kavu. Važan dio života mu je tradicija i podržava je u svim oblicima, pa ne čudi da je njegov najveći hobi glazba.
‘Mi u Dalmaciji nekako živimo s glazbom. Godinama sam svirao u Gradskoj glazbi Metković, a ljubav prema limenoj glazbi prenio mi je otac koji je također bio član najstarije kulturne institucije u Metkoviću. Iako volim sve žanrove glazbe i često idem na različite koncerte, nekako mi je najdraža klapska pjesma te sam godinama bio član Klape ‘Luka Ploče’. Također, bio sam vokal i u metkovskoj grupi ‘Narona’. Mogu slobodno reći da je glazba oduvijek sastavni dio moga života što mi je drago jer smatram da ona obogaćuje život i proširuje poglede na svijet’, tvrdi Milan.
Osim onoga što ga čini sretnim, ima mnogo toga što Dalibora može rastužiti, pri čemu je najviše slab na djecu koja se od najranije dobi susreću s poteškoćama u zdravlju. Iako je svjestan da nemaju svi mogućnost jednako pomagati onima koji mogu i imaju manje, smatra kako pojedinačno svi mogu doprinijeti povećanju empatije prema ranjivim skupinama u društvu. Nedostatak empatije i gledanje isključivo vlastitih interesa upravo je ono što mu najviše smeta.
‘Neiskrenost je najgora ljudska osobina i gotovo uvijek je povezana s ljudima koji gledaju samo vlastiti interes. Takve ljude nikada nisam želio pored sebe. Takav način života nije put koji donosi sreću. Smatram da svoju budućnost određujemo sami, a to radimo odlukama koje donosimo. Život je nepredvidiv i možda ne možemo utjecati na sve što nam se događa, ali možemo utjecati na naš ‘odgovor’ na to što nam se događa. Taj odgovor ne mora uvijek biti ispravan, ali mora biti u dobroj namjeri. Kako za nas, tako i za druge ljude oko nas’, zaključio je Milan. Obiteljski čovjek, poklonik klapske “pisme” i sporta. Gradonačelnik Metkovića… (Pero Livajić)