U našem serijalu ‘Drugo lice’ donosimo priče o gradonačelnicima privatno – čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i privatni, obiteljski život. Ovotjedni ‘gost’ nam je gradonačelnik Požege Darko Puljašić.
Moram li baš? Nije moje da se hvalim i slikam po medijima…
U kratkom telefonskom pozivu nekako smo ipak uspjeli u naumu, privoljeti na „karticu“ razgovora. I nismo pogriješili, „ma, samo par minuta“ u tren se pretvorilo u „već, kud prije sat“. Ugodan susret, formalna ćakula Dalmatinca i Slavonca koja lako postane neformalna, nekako uvijek ima takav završetak.
Naročito ako preko puta notesa i diktafona imate Darka Puljašića. Diplomirani pravnik, rođen u požeškom prigradskom naselju Dervišaga, otac dvoje djece koji svoje slobodno vrijeme „najviše voli provoditi na baušteli“, uvijek je, istaći će ne samo u uredima na Trgu Sv. Trojstva 1, nasmijan i raspoložen za šalu, dinamičan i energičan, druželjubiv i komunikativan, filantrop, kako sam za sebe voli reći „čovjek iz naroda“. Otac i majka cijeli radni vijek proveli su na „privremenom“ radu u Njemačkoj pa na njegovo odrastanje i odgoj veliki utisak ostavljaju djed i baka s kojima je živio i koje često i rado spominje i dan danas.
Rođen 15. lipnja 1972. u Požegi je završio osnovnu, isto tako i srednju Upravno-pravnu školu po čijem završetku i sam odlazi „trbuhom za kruhom u Deutschland“. Tamo, u inozemstvu, radi u raznim uslužnim djelatnostima i uči jezik kojim se aktivno služi i sada. Po povratku u Hrvatsku upisuje Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojemu je diplomirao 2001. Od siječnja 2002. do siječnja 2003. godine radio je kao pripravnik u Općinskom sudu u Požegi, potom od ožujka 2003. do studenoga 2007. i voditelj pravnih poslova u Metalija-transu d.o.o., dok je pak od studenoga 2007. do kolovoza 2009. godine bio voditelj skraćenog prekršajnog postupka u Policijskoj upravi požeško-slavonskoj nakon čega je u Domu zdravlja Požeško-slavonske županije obnašao dužnost ravnatelja. Poslovna iskustva koja su mu uvelike pomogla u razumijevanju problematike upravljanja i poslovanja stječe nizom godina u državnom i privatnom sektoru, tvrdi nam.
Na neposrednim lokalnim izborima u lipnju 2013. izabran je na dužnost zamjenika gradonačelnika Požege koju je prihvatio bez zasnivanja radnoga odnosa. Na izborima 2017. izabran je za – gradonačelnika.
A kako Darko Puljašić provodi svoje slobodno vrijeme, kad ne radi? I, koji su mu hobiji i interesi? Ima li ih, i stigne li, pitamo misleći na predah, a ono opet- rad…
-Pa, slobodno vrijeme najčešće provodim radeći. Na uređenju svoga doma i okućnice i na neki način time spajam ugodno s korisnim. Shvatio sam da mi upravo fizički rad najviše pomaže u borbi sa stresom. E, da, moram priznati da tu ponekad bude i ozljeda, ali sve se to pretrpi i otrpi, pogotovo kada na koncu vidiš rezultate svoga rada. Posebno ako budeš time i zadovoljan – odgovara.
Osim spomenutih „građevinskih“, bavi se ponekad i sportskim aktivnostima.
-Uglavnom, supruga i ja imamo naviku svaku večer prošetati gradskim lokacijama, napose uz Orljavu i Veličanku, našim šetnicima. I uživamo. Istina, ona ne zna da je to meni ujedno obilazak i kontrola grada, ne smijete me izdati. Na taj se način oboje opuštamo. Neko vrijeme, zaista, bavio sam se i borilačkim vještinama, međutim u posljednjih godinu dana mi poslovne obveze to više ne dozvoljavaju pa za „ispušni ventil“ koristim upravo radove na kući i oko nje, kojih stalno ima – otkriva nam. Kako se to uklapa s obvezama gradonačelnika?
-Treba reći dosta dobro jer smo mi već uigrani tim. I na poslu i doma. Duži niz godina se bavim politikom, tako je i moja obitelj naučila da me često nema kod kuće, no zato ono vrijeme koje uspijem odvojiti provodim prvenstveno s njima i na taj način održavam, kazao bih, normalan ritam i svakodnevicu – naglašava.
Koji je njegov trik, nosi li i on kao mnoge mu kolege i kolegice posao doma ili ostavlja, barem nastoji ostaviti, poslovni dnevnik s druge strane izlaznih vrata?
-Nije lako, ali čovjek se mora naučiti odvojiti poslovno od privatnoga. Naravno da nešto s tobom uvijek ostaje, pogotovo u mom poslu kada si na raspologanju građanima 24 sata dnevno. Mobitel zna zvoniti neprekidno, od ranih jutarnjih sati pa sve do kasno u noć. No, to je takav posao i moja obitelj je to prihvatila – tvrdi nam i dodaje kako mu je najljepši odmor u priči s najbližima. Facebook i Instagram gradonačelnik Požege i zastupnik u Hrvatskom saboru drži sastavnim dijelom posla, tek pokatkad baci pogled na mali ekran.
-Ne provodim puno vremena gledajući televiziju, ali kada uspijem onda najčešće biram dokumentarne emisije o prirodi ili povijesti. Obožavam recimo temu Drugog svjetskog rata i dosta sam se bavio njegovim istraživanjem, a povremeno sa suprugom pogledam i neki dobar film. Međutim, rijetko kada dođemo na red jer djeca uvijek biraju prva ono što je po njihovom guštu. Kada govorimo o društvenim mrežama, moram priznati također da mi one oduzimaju ipak previše vremena, ili makar više nego što bih htio, no trebam biti u tijeku i pratiti sve ono što se oko nas događa – pojašnjava. Pandemija je štošta i tu poremetila…
Kako gradonačelnik Požege i zastupnik u Hrvatskom saboru stoji s knjigama, kazalištem i kinom u „normalna vremena“…
-Volim sve od navedenoga. Za čitanje nažalost imam najmanje vremena, u ovo vrijeme korona krize najviše mi nedostaju odlasci u kazalište i društveni život općenito. Moram priznati i kako mi zapravo najviše nedostaje kontakt s ljudima budući da se volim družiti i još uvijek se privikavam na distancu jer mi ona jednostavna nije prirodna – komentira nam.
Kada situacija postane opet „ona stara“, doći će na red i izleti, putovanja.
-Posljednjih nekoliko godina ljetujem s obitelji na Visu, jer trajekt ne ide dalje- govori kroz smijeh, a najdraže mu je svako jutro kupovati svježu ribu i družiti se s domaćim ljudima. To je uostalom jedino vrijeme kada uspijeva makar donekle se do kraja odvojiti od automobila, mobitela, vijesti, društvenih mreža…
-… i makar tih desetak dana živjeti jednim „robinsonskim“ životom. (Pero Livajić)
