Kada pogledam promotivni letak ne mogu vjerovati da je sve ono što smo upisali i stavili kao zadatak za četiri godine, ostvareno ili započeto već u prvoj godini mandata. Rezultati će biti vidljivi već u drugoj godini. Tek tada možemo krenuti u nove projekte, kaže gradonačelnik Panian.

Nenad Panian gradonačelnik je Grada Dugog Sela nešto više od godinu dana tijekom kojih mu je, zbog odnosa snaga u Gradskom vijeću u kojem nema većinu, bilo puno zahtjevnije i teže provoditi planirani program i mjere nego većini ostalih gradonačelnika. Koliko je toga ipak uspio ostvariti, koji su ključni izazovi ali i projekti i planovi za naredno razdoblje, ispričao je u interjuu za gradonačelnik.hr.

G. Panian, prošla je godina dana otkako ste preuzeli funkciju gradonačelnika Dugog Sela. Kako ste zadovoljni, jeste li ostvarili sve što ste planirali?

– Kada ulazite u nešto novo, tako zahtjevno kao vođenje jednog grada od dvadesetak tisuća ljudi, tada morate biti spremni na sve moguće probleme i izazove. Jedno je planirati, a drugo je to i provesti. Kada mislite da je sve posloženo, dočeka vas novi izazov. U početku je bilo grešaka, nervoze, razočaranja, ali i uzbudljivih sastanaka, pregovora, neostvarivih prohtjeva i gomila papira. Kada pogledam promotivni letak ne mogu vjerovati da je sve ono što smo upisali i stavili kao zadatak za četiri godine, ostvareno ili započeto već u prvoj godini mandata. Rezultati će biti vidljivi već u drugoj godini. Tek tada možemo krenuti u nove projekte.

Koje biste projekte i mjere iz protekle godine istaknuli kao najvažnije?

– Toliko ih je da ih mogu teško nabrojati. Kao privatnik radim od 1989. godine. Samostalan, nisam navikao da drugi donose odluke umjesto mene. Kao vijećnik u proteklom mandatu uvidio sam gdje najviše zaostajemo i što nas najviše koči. Krenuli smo redom. Prvo smo pobrojali sve projekte koji stoje u ladicama, izvukli ih, otresli prašinu i preradili i aplicirali na fondove. Mukotrpan posao, uz ljude koji nisu navikli na taj tempo i rad bez straha od političkih posljedica, bilo je doista teško. Našli smo tvrtku koja savršeno odrađuje taj posao i čiji djelatnici su naučili na rad 24 sata. Uklopili smo se u tu shemu i na svakodnevnoj osnovi iznjedrili niz EU prihvatljivih projekata.

Rekonstrukcija Omladinske ulice sa oborinskom odvodnjom, nogostupom u dužini od 600 metara uvelike će poboljšati prometne uvjete u Velikoj Ostrni, Reciklažno dvorište je pri kraju radova i uklopiti će se u novi način odvajanja otpada. Energetska obnova fasada i stolarije na Glazbenoj školi i upravnoj zgradi grada donijeti će značajne uštede energije, socijalni program Radost življenja u sklopu programa 54 + donijeti će i starijoj generaciji nova znanja i mogućnost učenja, isto tako i sredstva za informiranje građanja o novom načinu razdvajanja otpada. Sve su to sredstva dobivena u natječajima EU fondova. Pripremljeni su projekti i očekujemo sredstva za nabavu komunalne opreme, izgradnju spojne ceste kroz gospodarsku zonu, te sredstava urbane aglomeracije za uređenje starog Doma zdravlja u KIC. Sve to u vrijednosti od preko 40 milijuna kuna.

Od ostalih mjera tu su besplatne knjige, stipendije učenicima i studentima i to svima koji su se prijavili, zatim ustroj novog odjela u Komunalnom centru za čišćenje i uređenje grada, zapošljavanje pročelnika ureda za financije i gospodarstvo, priprema projekata za iduću godinu. Zaista obiman i mukotrpan posao.

Koji su Vam bili najveći izazovi nakon preuzimanja gradonačelničke dužnosti i jeste li ih uspjeli prevladati i riješiti?

– Najveći izazov je bio uvjeriti djelatnike grada da je došao netko sasvim drugačiji. Netko tko doista živi za svaki trenutak dodijeljene mu odgovornosti. Bilo je teško u početku uvjeriti ljude u pozitivne promjene. Odnos prema radu koji je kod mene kao privatnika izazov, a ne navika, svaki težak problem traži rješenje, a ne okretanje glave. Znam se našaliti, ali i podviknuti. Jednostavno mi je najteže sjediti u fotelji na sastanku. Često ustanem i krenem prema vratima. Imam uvijek osjećaj da moram izaći iz ureda i vidjeti kako napreduju radovi ili na što se građani žale. Uspio sam većinu uvjeriti u svoje dobre namjere, ali na žalost ovo je politika i neki su jednostavno ostali učahureni u stranačku stegu i ne shvaćaju da posao u gradu nije stranački nego profesionalan, na korist svim građanima. Mislim da ću i njih s vremenom uvjeriti da rade svoj posao, a ne misle na spletke.

U odnosu na većinu drugih gradonačelnika, Vi imate prilično otežanu situaciju jer nemate većinu u Gradskom vijeću. Kako to funkcionira, uspijevate li provoditi planiranu politiku?

– Čudan je bio osjećaj kada ste uvjereni da se ljudi drže svoje riječi, a u presudnom momentu iz meni tada nepoznatih razloga promijene stranu. No to je politika i na to morate biti spremni. Užasno je teško bilo raditi prvi proračun koji je bio zbog velikih projekata 50% veći nego prethodni. Ono što smo tih dana proživljavali ne želim nikome. Sumnje, napade za loš proračun, tribine, podmetanja i vrijeđanja. I opet, to je politika, na sve to morate biti spremni. Ljudi oko mene bili su užasno razočarani zbog ogromnog posla koji su uložili u pripremu istog. Osjećali su se posramljeno kada su nas napadali. No kada je počelo ostvarivanje tog proračuna i kada su prvi pozitivni rezultati krenuli, entuzijazam je porastao. Danas smo samouvjerni i odlučni provesti programe koje smo zacrtali. Volio bih da je razumijevanje u Gradskom vijeću bolje, ali navikneš se vremenom. Na česte uvrede i omalovažavanja uvijek odgovaram smireno i argumentima, pogotovo kada znam da sam u pravu, a spreman sam i priznati pogrešku. Znate kako se kaže, za svađu je potrebno dvoje, a to nam sada najmanje treba.

Očekujete li probleme pri donošenju proračuna za iduću godinu?

– Naravno da očekujem, bilo bi iluzorno očekivati da ih ne bude, no ovaj puta sam molio i ponovno molim sve one koji žele sudjelovati u izradi proračuna da se jave. Mogu sve svoje prijedloge, koji se naravno uklapaju u našu osnovu, dati u javnoj raspravi, a ne čekati zadnji trenutak i dati ucjenjivačke amandamne. To nikome ne služi i doista uklanja i ono malo povjerenja u dobre namjere predlagatelja. Ponavljam često da će doći vrijeme kada ću napisati knjigu o ovom razdoblju. Mislim da će biti bestseller.

Jedan od Vaših prvih poteza nakon preuzimanja Grada bio je rebalans proračuna kojim su, po prvi put u povijesti, osigurani besplatni udžbenici za osnovnoškolce. Kojim još mjerama pomažete mladim obiteljima?

– Grad Dugo Selo osim izdvajanja od 16 milijuna kuna za predškolski odgoj daje i skoro 6 milijuna kuna kroz razne pomoći, od one kod rođenja djeteta, besplatan prijevoz đaka, prehrana za socijalno ugrožene itd. Naravno da to još uvijek nije dovoljno. U slijedećem razdoblju kreću novi programi. Nadam se subvenciji u kupovini nekretnina, samozapošljavanju i zapošljavanju u novim poslovnim subjektima koji su najavili investicije na području grada.

Kakva je demografska situacija u Dugom Selu i planirate li neke nove pronatalitetne mjere?

– Kao kontinentalni grad sa najvećim vitalnim indeksom istovremeno smo ponosni, ali i u velikim problemima. Puno je „gladnih usta“, a proračun je takav kakav je. Gašenjem požara jednokratnim pomoćima ne vidim dugotrajne rezultate. Ove godine ponovno je ostalo neupisano pedesetak djece u vrtiće što zaposlenim roditeljima uvelike otežava. Taj problem smo riješili ugovorom sa privatnim vrtićem koji će, nadamo se, iduće godine otvoriti novi odjel sa pet grupa i time rasteretiti gradski vrtić koji je prekapacitiran. Mislimo da će uz kurikularnu reformu taj potez smanjiti pritisak. Povećati ćemo i doprinos roditeljima u prvoj fazi u korist vrtića, a u drugoj fazi izjednačiti cijenu privatnih i gradskog vrtića. Ostalo nam je uz postojećih 18 izgradnja još tri dječja igrališta, zatim uvođenje novih sportskih sadržaja, te pomoći mladim bračnim parovima da nađu posao u samom gradu. To je ipak najzahtjevniji zadatak. Obitelj, dom i posao koji je dostatan za normalan život, a ne preživljavanje, osnova su za daljnji razvoj grada. Nitko neće otići u nepoznato ako su sva ova tri uvjeta ispunjena. Nadam se da će i poslodavci to shvatiti i svoje djelatnike zadržati i prihodom, a ne samo zapošljavanjem.

U svemu tome očekujem i pomoć od države. Gradski proračun sam to ne može izdržati. A to bi bila i nagrada za titulu kontinentalnog grada sa najboljim vitalnim indeksom.

Krenuli ste u izradu Strategije pametnog grada. U kojoj je ona fazi i koja sve pametna rješenja planirate uvesti?

– Strategija je gotova, uz manje izmjene biti će uskoro predstavljena. Pametan grad prije svega znači uštedu, energije, vremena i novaca. Strategija je ozbiljan dokumenat i tako ga treba shvatiti. Krenuli smo sa najzahtjevnijim dijelom. Javna rasvjeta je zamijenjena LED lampama koje su već sada donijele uštedu od preko 70%, uzeli smo ih u najam i to je najmanji trošak za grad, nakon prestanka najma prelaze u naše vlasništvo. Nema klasičnog zaduženja koje se može iskoristiti u druge svrhe. Većina građana je prezadovoljna. Ima i onih koji misle da je preslaba, ali ne shvaćaju da je to zdraviji tip svjetla i nema nepotrebnog rasipanja. Naviknut će se. U tim lampama je i WI FI za centar, mogućnost ugradnje meteo stanica, vodomjera, potpora aplikacijama, kao komunalne i turističke. Slijedeće u strategiji su e-plaćanja, e-obrasci, kontrola parkirališta, prometa itd.

Kako ste zadovoljni poduzetničkom slikom grada i kojim mjerama potičete poduzetnike i privlačite investicije?

– Trenutno nisam zadovoljan. Premalo je tvrtki preživjelo recesiju. Većinom građevinske, ali novim građevinskim projektima, projektima VIOZŽ u obnovi vodovodne i izgradnji kanalizacijske mreže u iznosu od preko 100 milijuna kuna, nadam se i njihovom povratku, Trenutno smo u izgradnji infrastrukture u poduzetničkim zonama i agresivnom kampanjom prema zainteresiranim investitorim. U pregovorima smo sa Ministarstvom državne imovine za dodjelu stotinjak hektara zemljišta u poduzetničkoj zoni Črnovšćak. Time bi zaokružili priču i postali konkurentni onim gradovima koji posjeduju svoje zamljište. Ostale poduzetničke zone stoje poluprazne, jer su u privatnom vlasništvu ili u vlasništvu tvrtki sa velikim hipotekama. To uvelike koči razvoj tih zona, zbog prevelike cijene zemljišta ili zbog imovinsko-pravne nesigurnosti. Uvođenje optičkih kablova i možda sekundarne željezničke pruge donosi novu kvalitetu tim zonama. U pripremi je i pomoć pri samozapošljavanju i otvaranju obrta, te popularnih startupova.

Početkom godine uveli ste tjedne susrete s građanima. Koliko Vam ih se obraća i kakav imate feedback s terena, jesu li zadovoljni onim što radite?

– U kampanji sam izjavio: „Ako mislite da ću vam obećati nešto, nemojte glasati za mene“. I toga se držim. Nikada ne znate što nosi novi dan. Promjene zakona, uvjeta na tržištu, sitna podmetanja ili jednostavno neznanje. Zato ne treba najavljivati ništa spektakularno. Kontakt sa građanima je svakodnevan. Putem mailova, društvenih mreža, u trgovini, na ulici. Čak i u ordinaciji. Većinom su to dobrohotne primjedbe, želje i potrebe. Kada prepoznam provokaciju tada znam biti prilično neugodan, jer kada dajete sve od sebe, cijeli dan, cijeli tjedan i cijelu godinu, tada očekujete i razumijevanje. Većinom su to ljudi koji ili traže pažnju ili su isfrustrirani pa poopćuju ili jednostavno iskreno mrze. Ovo zadnje je doista rijetko, ali i brutalno.

Razgovor sa građanima uveli smo baš zbog razbijanja fame o nedodirljivosti, nemoći ili neradu. Od veljače do sada bilo je desetke građana i stotine upita. Svi do jednog su ili riješeni ili objašnjeni. Neki su doista nerealni, ali oni se i najčešće ponavljaju. Uz najavu vremena i teme svi građani su primljeni. A tu dolazimo i do problema neaktivnosti mjesnih odbora. Tema za dužu raspravu.

Gradonačelničku dužnost obavljate volonterski, a i dalje radite u svojoj stomatološkoj ordinaciji. Skeptici tvrde da nije moguće kvalitetno obavljati dva tako odgovorna posla. Što im odgovarate, kako to kod Vas funkcionira?

– Odgovaram im osmijehom i rezultatima. Kada ste tolike godine privatnik, uvijek spreman na rad, obnovu znanja, stremljenju ka boljem i jačem, teško je objasniti onima koji nakon osmosatnog radnog vremena dođu doma, pa im je dosadno. Meni nikada nije dosadno, ne gledam televiziju, nemam više vremena za hobije, ali mi niti ne trebaju. Život mi je ispunjen ljudskim sudbinama, rješavanju njihovih problema, upoznavanju i suosjećanju. To me usrećuje. Ujutro u gradu, popodne u ordinaciji. Neki puta ne stignem niti do mame, djeca studiraju dentalnu medicinu, a supruga kao radiolog radi cijele dane. Zanimljiv život, naporan, ali zanimljiv. (gradonačelnik.hr)