Istovremeno obnašanje dužnosti gradonačelnika i saborskog zastupnika nije novina u hrvatskom političkom životu, a kamoli tek specifičnost. U nekim državama poput Francuske praksa spajanja lokalnog i parlamentarnog mandata toliko je raširena da se u nacionalnom parlamentu teško može naći zastupnik koji ne obnaša neku dužnost na lokalnoj razini. Prema podacima iz 2006. godine, u tadašnjem sazivu francuske Narodne skupštine čak 89.25% zastupnika je obnašalo još jednu ili više dužnosti na lokalnoj razini.
Prema analizi portala gradonačelnik.hr, 47 hrvatskih gradonačelnika i gradonačelnica bili su kandidati na proteklim rujanskim izborima za Hrvatski sabor, što je više od trećine ukupnog broja gradskih čelnika u ovoj zemlji. Usporedbe radi, na parlamentarnim izborima u studenome prošle godine 36 gradonačelnika i gradonačelnica borilo se za saborski mandat. U trenutnom 9. sazivu Hrvatskog Sabora zastupničku dužnost obnaša 18 gradonačelnika, što iznosi 11.92% od ukupnog broja saborskih zastupnika. U prethodnom sazivu Hrvatskog sabora među zastupnicima je bilo 10 gradonačelnika, odnosno 6.62% od svih zastupnika. Povećan interes gradonačelnika za sudjelovanje na izborima za Sabor te napose povećanje njihova broja među saborskim zastupnicima, potakli su dio medija i javnosti na raspravu o praksi spajanja dužnosti gradonačelnika i saborskog zastupnika.
Europska praksa
Istovremeno obnašanje dužnosti gradonačelnika i saborskog zastupnika nije novina u hrvatskom političkom životu, a kamoli tek specifičnost. U nekim državama poput Francuske praksa spajanja lokalnog i parlamentarnog mandata toliko je raširena da se u nacionalnom parlamentu teško može naći zastupnik koji ne obnaša neku dužnost na lokalnoj razini. Prema istraživanju Dewoghélaërea, Magni Bertona i Navarra iz 2006., u tadašnjem sazivu francuske Narodne skupštine čak 89.25% zastupnika je obnašalo još jednu ili više dužnosti na lokalnoj razini. Najveći broj tih zastupnika je istodobno obnašao dužnost gradonačelnika (49%), potom predstavnika u Vijeću departmana (13.7%) te na kraju predstavnika u Vijeću regije (9%). Gotovo 15% parlamentarnih zastupnika je uz ovaj mandat obnašalo istodobno i još dvije dužnosti na lokalnoj razini.
Praksa obnašanja nekoliko dužnosti koju Francuzi nazivaju „cumul des mandats“ jedna je od posebnosti tamošnjeg političkog života koju nisu uspjele ugroziti kako zakonske zabrane, tako ni protivljenje javnosti. Zbog svega toga Francuska je pomalo poseban i krajnji primjer kada je uspoređujemo s drugim državama u kojima također postoji praksa spajanje mandata. No francuski primjer nam ipak pokazuje kako u Hrvatskoj ova praksa nije opće uzela toliko maha koliko se možda misli.
U Saboru ukupno 25 lokalnih čelnika
Kao što je već i spomenuto, udio gradonačelnika među saborskim zastupnicima u Hrvatskoj iznosi 11.92%. Ako gradonačelnicima pridodamo i načelnike općina kojih u Saboru ima sedmero, onda dolazimo do podatka kako se među 151 zastupnikom u nacionalnom parlamentu nalazi 25 lokalnih čelnika, odnosno njih 16.55%. Podsjećanja radi, u Hrvatskoj ima ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, od čega 127 gradova i 428 općina.
Jasno je dakle kako mala manjina lokalnih čelnika obnaša istovremeno i dužnost saborskog zastupnika. Od 127 gradonačelnika njih 14.17% su i saborski zastupnici; od 428 općinskih načelnika njih 1.63% su i saborski zastupnici. Naravno valja naglasiti svim lokalnim čelnicima nije jednako dostupna mogućnost kandidiranja za sabor, a kamoli tek prilika za osvajanje mandata na izborima.
Prednosti i mane modela
Ako postanu saborski zastupnici, lokalni čelnici su u prilici izboriti se za više državnih sredstava za svoje lokalne jedinice kroz različite potpore i pomoći, a isto tako imaju i mogućnost postavljanja lokalno važnih tema na dnevni red državnih političkih institucija. S pravom se može reći kako obnašanje dužnosti saborskog zastupnika donosi lokalnim čelnicima povećanu političku važnosti na državnoj razini, što se smatra jako korisnim za njihove lokalne zajednice u visoko centraliziranoj državi kakva je Hrvatska.
No s druge strane spajanje lokalnog i parlamentarnog mandata ima i svoje mane, koje očito pretežu u odnosu na sve prednosti ove prakse. Obnašanjem dviju dužnosti lokalni čelnici si nužno povećavaju obujam poslova i odgovornosti, čime raste i razina zahtjeva i očekivanja koja birači upućuje prema njima. Obnašanje dužnosti saborskog zastupnika donosi lokalnim čelnicima povećanu političku relevantnost na državnoj razini, no konkretan utjecaj njihove aktivnosti u Hrvatskom saboru može biti ograničen stranačkim interesima ili djelovanjem u opoziciji. Nemogućnost rješavanja lokalnih problema kroz djelovanje u Hrvatskom saboru može lako za lokalne čelnike značiti pad utjecaja i potpore u lokalnoj političkoj areni. Isto tako tu je i pitanje mogu li se opće za interese svoje lokalne zajednice izboriti kroz djelovanje u Hrvatskom saboru, ili rješavanje lokalnih pitanja trebaju tražiti u drugim državnim institucijama kao što su ministarstava i razne agencije i uredi.
Mnogo činitelja utječe na to hoće li lokalni čelnici obnašati istovremeno i dužnost saborskog zastupnika. Veliku ulogu ima njihov položaj i utjecaj u stranci kojoj pripadaju te općenito politička snaga, kao i veličina lokalne jedinice te s tim povezan opseg poslova i odgovornosti lokalnih čelnika. Makar je u Hrvatskoj u porastu interes gradonačelnika za djelovanje u Hrvatskom saboru i dalje velika većina njih svoju lokalnu izvršnu dužnost ne spaja s mandatom saborskog zastupnika.
Autor: Jakov Žižić magistar politologije i doktorand komparativne politike
