Spomen obilježje za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Dubrovniku postavljeno u gruškoj luci svečano je predstavljeno uz prisustvo roditelja poginule djece i bogat prigodni program.
Spomenik je zamišljen kao kompozicija šarenih olovaka koja zamrzava prošlu svakodnevnicu u kojoj se djeca bezbrižno igraju. Posvećen je djeci poginuloj u ratu u Dubrovniku, ali i svoj sadašnjoj djeci. On je trajno sjećanje na petnaestero anđela kojima je zauvijek prekinuto djetinjstvo (1991. – 1995.) – Andrea Banović, Nikolina Banović, Đuro Bokun, Marija Burum, Hrvoje Gunjina, Katarina Gunjina, Romano Kralj, Luka Lukšić, Šimo Matković, Dolores Paskojević, Vlaho Rakidžija, Tonći Skočko, Maris Šaban, Maro Šaban i Miho Tomičić.
Gradonačelnik Franković tom je prilikom naglasio: „Danas, stojimo na ovom mjestu u tišini koja govori više od bilo koje riječi, stojimo pred spomenikom koji nije samo obilježje jednog vremena, ono je mjesto trajnog sjećanja, mjesto boli, ali i mjesto naše odgovornosti. Ovaj Grad zna što znači patnja, zna što znači biti napadnut zato što postojiš. Ali, Dubrovnik je pokazao i nešto drugo, pokazao je snagu, dostojanstvo i vjeru u slobodu. Zato danas predstavljajući ovaj spomenik ne govorimo samo o smrti, govorimo o vrijednosti života, govorimo o miru, govorimo o Hrvatskoj koja je izborena velikom žrtvom i o generacijama koje moraju znati istinu. Naša je obveza govoriti istinu dostojanstveno, bez mržnje, ali bez zaborava, jer narod koji zaboravi vlastitu prošlost riskira izgubiti i svoju budućnost. Imena djece poginule u Domovinskom ratu ostat će trajno upisana u povijest Dubrovnika i Hrvatske. Ovaj Grad ih neće zaboraviti, nikada. Neka ovaj spomenik bude mjesto molitve, tišine i zajedništva i mjesto susreta, mjesto na kojem će se uvijek iznova podsjećati koliko je sloboda dragocjena i koliko je visoka bila cijena njena stvaranja.“
„Ovaj simbol slomljenih olovaka, izgubljenih života, prekinutih djetinjstava i zaustavljene obiteljske sreće koju ste očekivali s vašom djecom, podsjeća nas u kakvim je teškim nastala slobodna i suvremena Hrvatska“, rekao je premijer Andrej Plenković. Podsjetio je da su Vlada Republike Hrvatske, odnosno Hrvatski sabor, prošle godine donijeli odluku o proglašenju Danu sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu koji se obilježava 3. svibnja, a u svrhu čuvanja uspomene na 402 poginule djevojčice i dječaka u Domovinskom ratu. -„Sloboda je simbol Dubrovnika i zato nema dvojbe da će ovaj spomenik biti dio onoga što je kultura ovoga grada, grada države, grada republike, grada koji je Hrvatskoj podario diplomaciju“, poručio je.
Okupljenima se obratila i predsjednica Udruge Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije Marija Lukšić. „Kao majka poginulog djeteta, znam da vrijeme ne briše bol. Postoje rane koje ne zacjeljuju, nego se nauče nositi, dostojanstveno, tiho i s vjerom da žrtva naše djece nikada neće biti zaboravljena“, kazala je Lukšić. „Hvala svima koji su pomogli da ovaj spomenik bude podignut, hvala svima koji danas stoje s nama, vaša prisutnost govori da naša djeca nisu zaboravljena i da njihova imena žive u ovom gradu. Draga djeco, ostajete zauvijek u srcima svojih roditelja, u molitvama ovog Grada i hrvatskog naroda, i u temelju naše slobode”, poručila je.
Sam proces izrade i idejni koncept javne skulpture predstavio je akademski kipar i jedan od autora Dalibor Stošić, koji je tom prilikom istaknuo: “Dijete ne zna da boja može nositi bol. Dijete samo crta. Kuću, majku, oca, brod, pticu, put i sebe negdje nasred papira. Ovdje je bilo 15 djece, 15 ruku, 15 pogleda, 15 svjetova koji su tek počeli birati svoje boje. Zato ovdje stoje olovke, ne znakovi rata, mačevi, topovi… Nego olovke u bojama djetinjstva. Ali olovke su slomljene, na mjestu loma je vječni čelik, metal koji će polako puštati trag niz boju, kao rana koja tiho krvari, kao sjećanje ne pristaje nestati. Zato ovdje boja više nije samo boja, svaka boja nosi jedno ime, svaka boja nosi jednu tišinu, jedan nedovršeni život. 15 slomljenih olovaka za 15 djece, koja više ne mogu crtati, ali čije boje Dubrovnik neće zaboraviti.”
Uz blagoslov biskupa mons. Roko Glasnović, program je oplemenjen i recitalom autorice Irje Jerković ”Dubrovačka djeca zavazda” u izvedbi učenice Osnovne škole Mokošica Marije Vidojević, pjesmom ’’Ruža hrvatska’’ u izvedbi zbora Umjetničke škole Luke Sorkočevića te pjesmom “Svi smo mi dio sna” u izvedbi učenika Osnovne škole Ivana Gundulića. Počast je odana i preletom aviona Rafale Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Podsjećamo, idejno rješenje za budući javni gradski park sa spomen obilježjem odabrano je putem javnog likovnog i arhitektonsko-urbanističko-krajobraznog natječaja koji su proveli Grad Dubrovnik i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA). Autori pobjedničkog rješenja su akademski kipar Dalibor Stošić te dizajner i arhitekt Hrvoje Bilandžić. U cijeli proces, od odabira lokacije do izbora idejnog rješenja, aktivno su uključeni roditelji stradale djece okupljeni u Udrugu civilnih stradalnika Domovinskog rata. (Grad Dubrovnik)
