Nakon naše nedavne analize podataka DZS-a o broju diplomiranih studenata u gradovima, donosimo novu u kojoj smo utvrdili listu „najdoktorskijih“ gradova u RH. Analizirali smo podatke DZS-a za 2025. koji pokazuju da je najveći broj upravo završenih doktorandica i doktoranada, nakon Zagreba, imao Grad Split, a sasvim očekivano s obzirom na njihovu veličinu, slijede Rijeka, Osijek, Zadar i Velika Gorica… Kastav, Varaždinske Toplice i Buzet prednjače prema broju onih koji su lani ponijeli titulu doktorica i doktora znanosti na 1.000 stanovnika. Po postotnom povećanju broja novih znanstvenih doktora i doktorica u odnosu na godinu prije poredak su predvodili Zaprešić, Kastav, Buzet i Jastrebarsko…, a po nominalnom porastu Rijeka, Zaprešić i Kastav…
Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2025. godini akademski stupanj doktora znanosti steklo je ukupno 800 osoba, među kojima su većinu činile žene – njih 463, odnosno 57,9 posto. Istodobno, na doktorskim studijima u akademskoj godini 2024./2025. bilo je u Republici Hrvatskoj upisano gotovo 5.000 doktoranada, što potvrđuje stabilan interes za najvišu razinu obrazovanja, ali i otvara pitanje njihove teritorijalne raspodjele i utjecaja na lokalni razvitak.
Analiza pokazuje kako je i dalje riječ o izrazito koncentriranom sustavu u kojem najveći sveučilišni centri dominiraju, no istodobno sve više manjih gradova hvata korak – osobito kada se broj novih doktora znanosti promatra u odnosu na broj stanovnika. Podaci jasno pokazuju kako broj doktoranada postaje sve relevantniji pokazatelj razvoja gradova. Uz tradicionalnu dominaciju velikih sveučilišnih središta, sve je vidljiviji iskorak manjih gradova koji, kroz stipendije, potpore i lokalne politike, nastoje zadržati i privući visokoobrazovane napose mlade ljude u svojim sredinama. U tom kontekstu, ulaganja u obrazovanje i znanje potvrđuju se kao jedna od ključnih nacionalnih i lokalnih razvojnih poluga.
Najveća koncentracija i dalje je vezana uz velike urbane centre, tako da među gradovima u 2025. poredak, ne računajući Zagreb zbog neusporedive veličine i zasebne administrativne posebnosti i pozicije, predvodi Split sa 70 doktoranada, slijede Rijeka s 42 i Osijek – 37. U skupini velikih gradova ističu se još Zadar i Velika Gorica s po 12 netom završenih doktorandica i doktoranada. Po 10 bilježe Dubrovnik, Samobor i Pula, dok su među deset vodećih Varaždin – 9 i Zaprešić – 8 s novostečenim naslovom doktora i doktorica. Podjednako je njih u Top 10 s obale i „kontinenta“, preko 10 ih je s prebivalištem u 8 gradova, između 5 i 10- u 5 gradova, od 1 do 5 novih doktorica i doktora znanosti živi – u 65 naših gradova. U 52 grada nije protekle godine bilo stanovnika s tim novim naslovom akademskog zvanja.
No, kada se broj građana s tim akademskim stupnjem stavi u odnos s veličinom grada, slika postaje znatno zanimljivija. Najveći broj doktora i doktorica znanosti na 1.000 stanovnika ima Kastav (0,58), a slijede Varaždinske Toplice (0,54) i Buzet (0,48). Među velikim gradovima najbolje stoji Split (0,44), dok su visoko pozicionirani i Rijeka (0,40) i Osijek (0,39). U vrhu se uz „male“ Skradin (0,33), Zaprešić (0,33) i Zabok (0,34) nalaze i dva otočna gradska središta poput Raba (0,42, koliko je imao i Zagreb) i Starog Grada (0,34) na Hvaru, što potvrđuje da i manje sredine kada je riječ o obrazovnom potencijalu mogu imati iznadprosječan rezultat.
Naročito su pak zanimljivi trendovi rasta. Najveći apsolutni skok bilježi Rijeka s osam doktora i doktorica više nego godinu ranije (34-42), dok odmah uz nju među srednjim i manjim gradovima prednjači Zaprešić rastom s 2 na 8, za 6 ili čak 300 posto više novih doktorskih titula. Značajan rast bilježe i Kastav (+4 ili +200 posto) i Jastrebarsko (+2 ili +200 posto), kao i niz manjih sredina poput Buzeta (+2 ili 200 posto), i srednje velikih kao Poreč i Metković (+2 ili 100 posto) koje su udvostručile ili višestruko povećale broj u akademskoj godini u odnosu na minulu dobivenih naslova znanstvenih doktorica i doktora.
Rab, Solin i Varaždinske Toplice s po +3, kao i Pula s +2, novih u Top 10 su nominalnog porasta, a 38 hrvatskih gradova lani je za 100 posto povećalo broj novih doktora i doktorica znanosti u odnosu na broj novih u 2024. istoga akademskog stupnja. Među potonjima pored prije spomenutih su i: Ivanić-Grad, Sveti Ivan Zelina, Krapina, Glina, Duga Resa, Slunj, Novi Marof, Križevci, Grubišno Polje, Bakar, Crikvenica, Delnice, Kraljevica, Novi Vinodolski, Opatija, Gospić, Novalja, Otočac, Slatina, Đakovo, Skradin, Vodice, Otok, Vukovar, Makarska, Omiš, Stari Grad, Buje, Prelog i Novigrad.
Dva i više novih akademskih građana s doktorskom titulom više nego li ih je novih s tom titulom zabilježeno preklani bilježi u „plusu“ 10 gradova, s 1 više njih 38, podjednako – 52. Jednog manje novog doktoricu ili doktora imalo je točno 20, dva manje – 10 (među njima i Zagreb 329 u 2024. i 327 u 2025.), od 3 do 5 manje novih (uz ostale i Split – 75-70) – njih 7… Preko 200 posto više novih doktora i doktorica znanosti u 2025. prema novima u 2024. dobila su 4, a od 2 do 100 posto više pak – 10 gradova. Između „minus“ 0,61 posto (Zagreb) i -50 posto novih imalo je 13, dok je “negativu” od -50 do -100 posto novih bilježilo 25 gradskih središta.
Koncentracija akademskih doktorskih zvanja u nekoliko najvećih gradova znači – apsolutno i nedvojbeno – i koncentraciju znanja, istraživanja i inovacija, dok manji gradovi i dalje ostaju suočeni s izazovom odlaska visokoobrazovanih mladih ljudi prema većim sredinama ili put inozemstva. Gradovi koji imaju veći broj doktoranata, potom znanstvenih doktorica i doktora, u pravilu imaju i snažnije gospodarstvo, razvijeniji inovacijski ekosustav i veću privlačnost za investicije i visokotehnološke projekte, dok se s druge strane manji gradovi suočavaju s problemom zadržavanja mladih i obrazovanih kadrova, ali i s manjkom istraživačkog potencijala koji je ključan za dugoročni razvitak i napredak.
Gdje smo u odnosu na EU prosjek
Nacionalni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju inače i strukturu doktorskog obrazovanja. Najviše doktorskih radova u 2025. bilo je iz područja biomedicine i zdravstva (27,9 posto), zatim tehničkih (21,1 posto), kao i društvenih i prirodnih znanosti. Najveći broj doktora i doktorica znanosti pripada dobnoj skupini od 30 do 34 godine (36,4 posto), dok ih je preko 40 posto zaposleno u obrazovanju, što dodatno za ukupan razvoj naglašava važnost akademskog sustava.
Hrvatska i dalje, u međunarodnom kontekstu, zaostaje za razvijenijim članicama Europske unije kada je riječ o udjelu doktorica i doktora znanosti u ukupnoj populaciji. Primjerice, u zemljama poput Njemačke bilježi se oko 2,1 doktorat na 1.000 mladih stanovnika, dok Nizozemska i Danska imaju oko 1,9, a Belgija i Irska oko 1,5 doktorata na 1.000 stanovnika. Istodobno, prosjek Europske unije kreće se oko 0,8 novih doktora znanosti na 1.000 stanovnika u dobnoj skupini 25–34 godine, dok najrazvijenije zemlje prelaze i razinu od 1,0.
Na godišnjoj razini, u RH je trenutno oko 1,3 doktoranda na 1.000 stanovnika, što je ispod razine najrazvijenijih EU članica, ali pokazuje stabilan istraživački potencijal i prostor za daljnji rast. Posebno je izražen izazov tzv. „odljeva mozgova“, odnosno odlaska visokoobrazovanih i mladih istraživača u inozemstvo, što dodatno naglašava potrebu za snažnijim lokalnim i nacionalnim politikama usmjerenima na zadržavanje talenata.
Isto tako, zanimljivo je i da troškove doktorskog studija u najvećem broju slučajeva snosi poslodavac (42 posto), dok ih više od trećine financiraju sami doktorandi i doktorandice, što upućuje na značajnu osobnu investiciju u najvišu razinu obrazovanja. Ipak, kao sve izraženija pozitiva, sve veća ulaganja gradova u stipendije, potpore i druge oblike pomoći studentima i doktorandima pokazuju da lokalne vlasti sve jasnije i konkretnije prepoznaju važnost obrazovanja kao temelja budućeg razvoja – ne kao trošak, već kao jednu od najisplativijih dugoročnih investicija. (Pero Livajić)
