Strateško planiranje ne svodi se na produkciju dokumenta. Ono je proces u kojem se identificiraju i razmatraju opcije, komunicira se sa svima koji u taj proces trebaju biti uključeni, pokreće se one za koje želimo da nam se na tom putu pridruže. Kroz sam proces planiranja stječe se povjerenje i osjećaj angažmana svih kojih se strategija tiče. Strateško planiranje koje se odvija iza zatvorenih vrata u razvoju gradova recept je za strategije koje ostaju mrtvo slovo na papiru.

Početkom godine smo najavili da će 2020. za hrvatske gradove biti godina strateškog planiranja i sugerirali gradonačelnicima da se već tijekom 2019. za to počnu pripremati. Ako gradonačelnici već nisu počeli s pripremama svakako će u 2020. biti suočeni s imperativom razvoja strategije. Zašto? Nekoliko je međusobno povezanih razloga.

Novi višegodišnji financijski okvir

Dok ovo pišemo, cijela Europa strateški planira i na pragu je donošenja višegodišnjeg proračuna, tj. sedmogodišnjeg financijskog okvira ili “financijske perspektive”. Sva sredstva koja će se distribuirati na nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu iz EU planirat će se temeljem tog okvira upravo tijekom 2020. Vrlo je vjerojatno da će završetak pregovora u Europskom vijeću o novoj financijskoj perspektivi biti početkom 2020., dakle za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem. Stoga ćemo biti na izvoru informacija i možemo blisko pratiti sve daljnje korake u Parlamentu i Komisiji.

Zbog izborne dinamike i Brexita, pripreme za novu financijsku perspektivu bit će vrlo intenzivne, a regulatorni okvir usvojen u Vijeću i Parlamentu u, za europske standarde, kratkim rokovima, morat će do provedbe biti brzo pretočen u nove nacionalne operativne programe za korištenje strukturnih i investicijskih fondova.

Za gradove je iznimno značajno da prate ovaj proces svojim strateškim i operativnim planovima jer će novi financijski okvir i nacionalni operativni programi koji će iz njega proizići, oblikovati mogućnosti financiranja značajnog dijela gradskih razvojnih projekata. Očekivani novi programi integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU-i) u urbana područja, kao i potencijalni nastavci intervencijskih planova za male, slabije razvijene gradove, zatim razni drugi segmenti nacionalnih i programa teritorijalne suradnje u kojima gradovi vide svoju perspektivu za financiranje (npr. kulturne baštine, poduzetničke infrastrukture, energetske obnove, razvoja digitalne uprave itd.) i niz novih opcija u području digitalne uprave, bit će oblikovani tijekom 2020.

Dobar gradonačelnik ili gradonačelnica će u tom procesu biti proaktivni i promicati kvalitetna rješenja u samim operativnim programima u komunikaciji s nadležnim ministarstvima, kako kasnije u realizaciji ne bi bio uskraćen za mogućnost financiranja zaista korisnih i značajnih razvojnih projekata. Kako bi to mogli uspješno raditi, moraju sami dobro poznavati vlastite prioritete i imati definiranu jasnu stratešku podlogu. 2020., za proaktivnog leadera na lokalnoj razini, trebala bi biti godina paralelnog rada na lokalnoj strategiji i nacionalnim planovima.

Nova Nacionalna razvojna strategija i Zakon o strateškom planiranju

Istovremeno, u tijeku je  izrada Nacionalne razvojne strategije koja ima ulogu krovnog nacionalnog strateškog dokumenta i koja će determinirati kako način usmjeravanja EU sredstava na sektorske i teritorijalne prioritete u RH, tako i okvir strateškog planiranja za sve strategije nižeg reda, uključujući i one gradske.

Hijerarhijski odnos među nacionanim, regionalnim i lokalnim strateškim dokumentima definira Zakon o strateškom planiranju koji s 1.1.2020. obavezuje jedinice lokalne samouprave da donesu nove akte strateškog planiranja u skladu sa Zakonom i to najkasnije 6 mjeseci prije isteka starih strategija (koje su zakonski bile utemeljene na Zakonu o regionalnom razvoju iz 2014.). To bi za većinu postojećih gradskih strategija značilo: sredinom 2020., budući da su im postojeće strategije roka trajanja do kraja iste godine.

Istek roka postojećih strategija

Čak i kada Zakon ne bi nalagao novi ciklus strateškog planiranja, vrijeme je da, nakon 5 ili 6 godina, koliko su već u velikom broju slučajeva na snazi aktualni strateški dokumenti, vodstva gradova revidiraju svoj koncept razvoja. Kontekst urbanog razvoja u Hrvatskoj se (kao, uostalom, i u cijelome svijetu), značajno promijenio u posljednjih pola dekade: ne samo regulatorno i financijski, nego i tehnološki i sociološki. Digitalna transformacija i mogućnosti koje sa sobom nosi internet stvari i big data s jedne strane, a demografski izazovi (sve manje aktivnog stanovništva, starenje, nedostatak radne snage) i klimatske promjene s druge, novi su aspekti koje zajedno s novim europskim razvojnim okvirom, s kojima se hrvatski gradovi u većini slučajeva tek trebaju suočiti. Koncept pametnog grada zasigurno je temelj novog urbanog planiranja, a svaki od gradova imat će zadatak protumačiti što taj koncept za njega znači i kako ga staviti u financijski okvir koji se na europskoj razini za gradove kroji.

Kako koordinirati strateško planiranje razvoja grada s planiranjem koje teče na nacionalnoj i EU razini?

Većinu gradskih uprava mučit će pitanje trebaju li početi strateški planirati prije nego dobiju posve definiran nacionalni i europski okvir. Mišljenja smo da trebate početi, ali ne i završiti prije nego nacionalni strateški okvir bude gotov. Priprema gradske strategije teći će paralelno s nacionalnim i strateškim okvirom i biti oblikovana u interakciji s njime. Takav stav temeljimo na dvjema povezanim karakteristikama dobrog planiranja, naime njegovoj postupnosti i činjenici da je proces jednako važan kao i ishod i da je za njega potrebno – vrijeme.

Strateško planiranje ne svodi se na produkciju dokumenta. Ono je proces u kojem se identificiraju i razmatraju opcije, komunicira se sa svima koji u taj proces trebaju biti uključeni, pokreće se one za koje želimo da nam se na tom putu pridruže. Kroz sam proces planiranja stječe se povjerenje i osjećaj angažmana svih kojih se strategija tiče. Strateško planiranje koje se odvija iza zatvorenih vrata u razvoju gradova recept je za strategije koje ostaju mrtvo slovo na papiru.

Što su prvi koraci u pripremi za 2020.?

  1. Inventura učinjenog

 U prethodnom tekstu smo za 2019. predložili da gradonačelnici započnu s “inventurom” svojih projekata i strateških ciljeva iz aktualne strategije (evaluacijom postojećih programa) i identificiraju ključne točke koje će mu biti temelj daljnjih priprema. I dalje smatramo da to treba biti polazna točka novog strateškog planiranja. Bez naučenih lekcija iz prethodnog razdoblja, nemamo kredibilitet planiranja u novome.

2. Organizacija tima

Strateško planiranje je zahtjevan proces. Bez obzira na eventualno angažiranje savjetnika i vanjskih stručnjaka, važno je u ranoj fazi identificirati koordinatora i radni tim ili timove unutar gradske uprave koji će proces voditi. I, dakako, unaprijed identificirati okvirni radni plan.

3. Planiranje proračuna za 2020.

U proračunskom planiranju za 2020. potrebno je predvidjeti resurse nužne za razvoj strategije, uključujući eventualne vanjske savjetnike i stručnjake koje će proces strateškog planiranja koordinirati i moderirati, raditi na uključivanju i povezivanju svih dionika, kao i sektorske stručnjake koji će pripremati analitičke podloge za ključna razvojna područja.

  1. bit će vrlo uzbudljiva svima koji se bave urbanim razvojem, strateškim planiranjem i upravljanjem. Godina je to velikih prilika i novih početaka. Pravi je trenutak da se, kroz proračunske i organizacijske pripreme za 2020., utvrde temelji uspjeha naših gradova u nadolazećoj dekadi.

Ivana Novoselec, direktorica za pametnu upravu u Apsolonu, ima preko petnaest godina iskustva u pripremi operativnih programa, strateškom i projektnom planiranju te razvoju institucionalnih kapaciteta, osobito u području upravljanja EU fondovima.

Ivana je bila savjetnica za razvoj kapaciteta u upravljanju EU fondovima državnim upravama u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Pružala je podršku hrvatskoj državnoj upravi u razvoju operativnih programa u području prekogranične suradnje (2007 – 2013; 2014 – 2020) te brojnim javnim i privatnim institucijama u njihovom strateškom planiranju (županije, visokoobrazovne i znanstvenoistraživačke institucije, gradovi, privatne i javne tvrtke). Tijekom radnog vijeka pripremala je i evaluirala niz projekata financiranih EU fondovima (Phare, IPA, CBC programmes, FP7, ERDF) u područjima istraživanja i razvoja, visokog obrazovanja, zaštite okoliša i prirode, lokalnog razvoja i razvoja civilnog društva. Magistrirala je Europske studije na Sveučilištu u Cambridgeu.

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima i blogovima objavljenima na portalu gradonačelnik.hr pripadaju autoru te ne predstavljaju nužno stavove uredništva.