U novom osvrtu analitičari Instituta za javne financije Ivica Urban, Slavko Bezeredi i Vjekoslav Bratić analizirali su učinak poreznih izmjena na jedinice lokalne samouprave te navode kako će uvođenje nekoliko različitih poreznih izmjena od 2024. rezultirati višestrukim promjenama u prihodima od poreza na dohodak. Upozoravaju da spuštanje stopa na najniže moguće može zvučati „politički privlačno“, ali može dovesti do golemog smanjenja poreznih prihoda. I iako se tako očekuje da će se omogućiti podizanje životnog standarda građana koji žive u tom gradu, ipak, životni standard građana, osim o njihovim neto plaćama, ovisi i o javnim uslugama koje lokalne jedinice trebaju financirati, a pri tome je najizdašniji izvor upravo porez na dohodak.
Razrađuju porezne promjene i učinke kroz primjer.
‘Kako bi se jednostavnije objasnilo ove promjene i njihove učinke, korišten je primjer hipotetskog Grada G s populacijom od 25.000 stanovnika, čija stopa prireza u 2023. iznosi 12%. Pretpostavlja se kako je prije najavljenih poreznih izmjena Grad G u 2024. očekivao prihode od poreza na dohodak i prireza u iznosu od 11,7 mil. eura. No, zbog povećanja osobnih odbitaka u 2024. očekivani prihod Grada G smanjen je na 11,2 mil. eura, tj. za 0,5 mil. eura. Stoga, kada ne bi bilo drugih zakonskih promjena, Grad G bi svoj proračun za 2024. planirao na temelju očekivanog prihoda od 11,2 mil. eura. Međutim, zbog ukidanja prireza Gradu G očekivani prihod od poreza na dohodak pada na samo 10 milijuna eura, što predstavlja gubitak prihoda u iznosu od 1,2 milijuna eura. Kako bi nadoknadio pad poreznog prihoda uslijed ukidanja prireza, Grad G može povećati stope poreza na dohodak na 22,4 i 33,6%, koliko iznose najviše dopuštene stope za grad ove veličine. Uz ovako povišene stope Grad G bi ostvario prihod od poreza na dohodak od otprilike 11,2 mil. eura i na taj način bi se neutralizirao gubitak prihoda uslijed ukidanja prireza. No, Grad G može donijeti i potpuno suprotnu odluku i, primjerice, uvesti niže stope od najviših dopuštenih, ali ne manje od 15% za nižu, odnosno 25% za višu stopu čime će, ovisno o odabranim stopama, ubrati manje prihoda od poreza na dohodak.’ – navodi se kroz primjer.
Naravno, kažu, na svakoj pojedinoj lokalnoj jedinici bit će konačna odluka kako se prilagoditi ovim izmjenama i uravnotežiti svoje proračune. Ako lokalna vlast procijeni da je „nepopularno“ dizati stope poreza na dohodak, može se odlučiti i na druge mogućnosti, poput prilagodbe svojih rashoda i/ili povećanja postojećih lokalnih poreza. U svakom slučaju, na lokalne je jedinice prebačena ta iznimno važna odluka i smjer kojim će ići. Čelnici gradova i općina trebaju biti prilično oprezni u određivanju novih stopa poreza na dohodak. Naime, spuštanje stopa na najniže moguće može zvučati „politički privlačno“, ali je svakako prilikom budućeg promišljanja nužno biti svjestan mogućeg golemog smanjenja poreznih prihoda. Primjerice, u slučaju Grada G uvođenje stopa od 15% i 25% može značiti smanjenje prihoda na samo 7,5 mil. eura, odnosno gotovo za jednu trećinu u odnosu na najviši mogući iznos.
Osim toga, od gradova i općina javnost bi mogla očekivati da snize svoje porezne stope kako bi „dale obol“ podizanju životnog standarda građana koji žive na njihovim područjima. Međutim, životni standard građana, osim o njihovim neto plaćama, ovisi i o javnim uslugama koje lokalne jedinice trebaju financirati, a pri tome je najizdašniji izvor upravo porez na dohodak.
Nadalje, gradovi i općine dobili su veću autonomiju u oblikovanju poreza na dohodak, ali su i mnogi važni parametri i dalje ostali u nadležnosti središnje države. U kontekstu najnovijih promjena u sustavu poreza na dohodak poželjne su i dodatne promjene kojima bi se uspostavilo srednjoročno planiranje (na 5 do 10 godina) nekih važnih parametara sustava, poput iznosa osobnih odbitaka i praga osnovice za primjenu više stope, čime bi se lokalnim jedinicama omogućilo lakše i efikasnije planiranje svojih proračunskih prihoda, upozoravaju autori. (L.K.)
