Vijesti

Creski muzej pokrenuo virtualne šetnje gradom Cresom – uče građane o povijesnim zgrada i spomenicima

Okolnosti u kojima smo se kao društvo nisu uobičajene. Mnogi gradovi, a i kulturne institucije pojedinih gradova, stoga su krenuli u digitalizaciju sadržaja kako bi svojim sugrađanima olakšali trenutnu, ne baš ugodnu situaciju. Tako je Creski muzej pokrenuo program virtualne šetnje Cresom kroz koju se trasom „spomenik po spomenik, detalj po detalj“ prikazuju i ukratko objašnjava povijest pojedinih dijelova grada.

Sve je krenulo još krajem ožujka, a gotovo svaki dan Creski muzej predstavi drugi spomenik kulture. Ispod prenosimo objave i objašnjenja pojedinih spomenika.

ZAPADNA LUKA

Creska se luka širila kroz stoljeća, prilagođavajući se potrebama rastućeg grada. Najnovije proširenje njezinog zapadnog dijela odvija se upravo sada. Projekt rekonstrukcije i dogradnje vrijedan je gotovo 40 milijuna kuna. Gradi se vanjski lukobran duljine 185 m i širine 6 m te se uređuje kopneni dio luke u duljini od 280 m. Novi će lukobran osigurati zaštitu luke od udara valova i vjetra i osigurati vez za linijske brodove. Završetak radova se očekuje krajem 2021. godine.

SPOMENIK VODI

Vodovod koji vodu iz Vranskog jezera dovodi u Cres dovršen je 1953. godine. Tada je na središnjem gradskom trgu podignuta i fontana – javna gradska česma, koja je dobila ime Spomenik vodi. Nakon preuređenja Trga Frane Petrića, fontana je uklonjena te je niz godina stajala zaboravljena pored šetnice na Grabru. Kad su 2017. godine uređeni park i šetnica u Lučici Grabar, Spomenik vodi je obnovljen i danas ga ponovo možemo vidjeti u punom sjaju.

LUČICA GRABAR

Lučica Grabar je prva nova komunalna lučica na izgrađena na otocima još od razdoblja Austro-Ugarske. Gradnja je započeta 2005. godine, a građena je u više faza. U 3. fazi izgradnje, dovršenoj 2016. godine, izgrađen je lukobran od 105 m, obalni zid od 43 m i mul od 35 m, dobivena su 82 komunalna veza i još 25 tranzitnih. Četvrta faza – šetnica, igralište i zelene površine – dovršena je 2017. godine.

ŠETALIŠTE 20. TRAVNJA

Šetalište 20. travnja dobilo je ime prema datumu oslobođenja Cresa u 2. svjetskom ratu, a poznato je još i kao Nazagrad ili Pra’. Šetalište, čiji drvored već duže od stotinu godina pruža hlad šetačima, prati liniju istočnih gradskih bedema, od kojih su danas ostala samo dvoja gradska vrata – Marcella i Bragadina. Bedemi su srušeni dijelom u 19., a dijelom sredinom 20. stoljeća. Kamen je iskorišten u izgradnji – između ostalog i za Društveni dom u Orlecu. Liniju bedema možemo pratiti po liniji današnjih zidića koji okružuju zelene površine. Na slici Šetališta iz 1910. u pozadini vidimo i zgradu stare škole koja je uništena u požaru 1976. godine. Danas se na tom mjestu nalazi parkiralište.

MANDRAČ

Creska se luka razvijala zajedno s gradom. Njezina prva, najstarija faza, mandrač uvučen duboko u kopno, potječe iz 12. stoljeća. Luka je proširena u 16. stoljeću, kad su se širile i gradske zidine, sve do današnje porporele. Luku su zatvarale dvije kule – jedna se nalazila na mjestu današnjeg Fortisa (ime toponima je sačuvano), a druga na mjestu Miramara. Lučka gradska vrata – satna kula – potječu također iz 16. stoljeća.

SKULPTURA FRANE PETRIĆA

Rad akademske kiparice i akademkinje Marije Ujević Galetović. Dovršena je 1997. godine. Autor koncepcije je akademik Andrija Mutnjaković. S obzirom na to da postoje Petrićevi portreti nastali za njegova života, prilikom oblikovanja skulpture uzete su u obzir osnovne karakteristike lica (kukasti nos, visoke jagodice, proćelavost, brkovi i bradica). Renesansna odjeća nije detaljno reproducirana, ali su njezina obilježja jasno prepoznatljiva. Petrićev lik se oslanja na katedru, koja služi kao podsjetnik na profesorsku funkciju. Nalazi se na uzdignutom platou – simbolu stepeništa amfiteatra. Prijedlog je bio da se uz skulpturu stave i dva vodoskoka – vodene polulopte, kao simbol fluida kao pratvari, ali taj dio nije realiziran. Bilo je spora oko teksta, no naposljetku se gradsko poglavarstvo odlučilo za: Frane Petrić Petrišević, Franciscus Patricius, filozof i polihistor, Cres 1529. – Rim 1597. Skulptura je isprva stajala na Trgu Frane Petrića, a 2005. godine je preseljena na trg ispred Creskog muzeja, gdje je ostvarila harmoničnu kompoziciju s renesansnom palačom u pozadini.

TRG FRANE PETRIĆA

U zlatno doba širenja Cresa, sredinom 16. st počinje se formirati i glavni gradski trg s građevinama javne namjene, odnosno glavni gradski javni prostor podijeljen na 2 dijela – sakralni, ispred crkve i profani – ispred gradskih vrata. Dodatno se nasipava i prostor uz obalu. Tu se nalazi gradska loža, kneževa palača i srednjovjekovna kapela sv. Ivana. Najstariji spomen kapele nalazimo krajem 15. st, a srušena je 1828. Danas je prezentirana u hodnoj površini. Na trgu se nekad sušio buhač. Trg je obnovljen 2005. godine, glavni projektant je bio Tihomir Knezić, a projekt je obuhvaćao prostore Trga Frane Petrića, Rive creskih kapetana i Trga Arsan, koji su vizualno i prostorno povezani. Oblikovani su pješački koridori (sivi kamen), terase kafića (bijeli kamen), koguli u kvadratnom rasteru s dijagonalama (podsjetnik na povijesno popločenje). Rezultat je kompleksno rješenje gdje se nastojalo udovoljiti svim zahtjevima. Trg je dvaput dobio Plavi cvijet za najuređeniji gradski trg – 2007. i 2008. godine.

PALAČA MOISE

Palača (patricijska kuća) Moise je najveća creska renesansna palača. Ima 4 etaže i smještena je u središtu srednjovjekovnog Cresa, gdje zauzima gotovo čitav blok na križanju dviju glavnih ulica. Patricijska obitelj Moise spominje se u Cresu još od 14./15. stoljeća. Bila je rodbinski povezana s obitelji Petris – na palači nalazimo osam grbova obitelji Petris i dva grba obitelji Moise, zbog čega recentna literatura predlaže da je kuća izvorno pripadala obitelji Petris. Izgrađena je početkom 16. stoljeća (prva faza), a u drugoj renesansnoj fazi 1570-ih – formirani su veliki saloni i nastali su reprezentativni zidni oslici. Građevina je kroz stoljeća dograđivana i pregrađivana, te su se mijenjali njezini vlasnici. Od svih renesansnih palača u Cresu, ova je prije obnove bila u najlošijem građevinskom stanju. Rekonstrukcija palače izvršena je u sklopu projekta IPA 2013 u partnerstvu Ministarstva kulture, Europske komisije i Vijeća Europe, a u suradnji s vlasnikom – Gradom Cresom. Pripremni radovi za obnovu provode se od 2008. Prenamjena građevine definirana je 2010., kada se projektu pridružilo Sveučilište u Rijeci. Radovi su završeni 2019. godine.

PLAVICA

Jedna od najstarijih tvornica ribe na hrvatskoj obali, izgrađena u razdoblju kad su se duž obale gradile takve male tvornice, jer se zbog nemogućnosti zamrzavanja i nepostojanja hladnjača riba morala preraditi što brže. Tvrtka Societe General Française, podružnica u Trstu, utemeljila je 1896. tvornicu u Cresu. Riba se prvo solila (srdela, inćun, skuša). 1923. pojavljuju se prve konzerve, to jest prerada ribe u ulju. Tvornica se sastoji od dvije zgrade – upravne i pogona. Upravna zgrada je prvotno građena kao stambena zgrada za vlasnika, a kad je on razvlašten, pretvorena je u upravnu. Ime Plavica tvornica je dobila 1958. godine. Tvornica je radila do 1996., a 2000. godine počela je izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa.

HOTEL CRES

Na mjestu hotela nekada se nalazila gradska žitnica – otud i naziv “Fontico/Fontego” koji se i danas još ponekad spominje. Zgrada koja je podignuta na tom mjestu originalno je bila jednokatnica. Krajem 19. st. je pretvorena u hotel. Početkom 20. st. dograđuje joj se drugi kat, te balkon na prvom katu, koji je uklonjen prilikom obnove 90-ih godina 20. st. Tijekom vremena, mijenjali su se i otvori na zgradi, te su na nekim slikama kvadratni, a na nekim polukružni. Premještao se i reljef sv. Izidora, kojeg danas možemo vidjeti na zapadnom pročelju.

GRADSKA KNJIŽNICA

Povijest creske gradske knjižnice proteže se od 1905. godine, kada je osnovana Hrvatska pučka čitaonica u Cresu. Knjižnica se kroz 20. st. više puta otvarala i zatvarala, te se selila u razne prostore, a prije zadnjeg preseljenja nalazila se u prostoru na Trgu Frane Petrića. 2005. godine knjižnica se preselila u sadašnji prostor. To je prostor gotičkog lazareta – karantene za pomorce, koji je služio za prevenciju širenja epidemije. Nalazi se izvan gradskih zidina i sagrađen je sredinom 15. stoljeća. Ima karakteristična gotička vrata sa šiljatim lukom od klesanog kamena te jednostavne gotičke prozore s kamenim ertama, te kamene konzole za trijem. Projekt rekonstrukcije radio je biro Randić-Turato. Bio je predviđen i aneks (čitaonica), smješten u prostoru između lazareta i crkve sv. Duha, a koji nije izgrađen.

PALAČA ARSAN (PATRICIJSKA GRADSKA KUĆA MARCELLO-PETRIS)

Gotičko-renesansna palača (ili preciznije, gradska kuća) podignuta 1505. godine, vjerojatno na mjestu nekadašnjeg arsenala – otuda i naziv koji se za nju popularno koristi – Palača Arsan. Primjer je jedne od najmonumentalnije zamišljenih i najkvalitetnije građenih kuća ovog tipa u Cresu. Naručitelj je bio Anton Marcello Petris, biskup i general franjevačkog reda. Na palači su vidljiva stilska obilježja gotike – zapadno pročelje i renesanse – južno pročelje – no oba pročelja su nastala u isto vrijeme i u istoj radionici. Sredinom 19. stoljeća palača je izrazito loše pregrađena u višestambenu kuću – izgubljen je originalni tlocrt, krov i međukatne konstrukcije. Palača je temeljena na loše nasutom tlu, što je uzrokovalo statičku nestabilnost i ugroženost. Zbog statičkih problema već 1945. godine bila je poduprta drvenom konstrukcijom. 1971. uređen je zapadni dio palače i 1973. otvoren za posjetitelje. Radovi na sanaciji tla ispod palače počeli su 1986. kad su izvršena prva injektiranja ispod jugozapadnog dijela, 1989. postavljena nova drvena potporna konstrukcija i započinju radovi na ojačanju konstrukcije. 1998. započinje sanacija kompletne palače koja je dovršena 2006. godine. Danas je u palači smješten Creski muzej

Gotičko-renesansna palača ujedno je i rodna kuća najznamenitijeg građanina Cresa, filozofa Frane Petrića. U predgovoru svog poznatog djela “Sretan grad”, Petrić se prisjeća kako je osnove sretnog života još kao dječak savladao baš u toj palači: trčeći njezinim hodnicima, gađajući prolaznike s njezinih gotičkih bifora i kradući džem u njezinoj smočnici. “Bez sretne palače, nikad ne bi bilo ni Sretnog grada,” zaključuje.

PUČKA ARHITEKTURA

Pučka arhitektura stare creske jezgre skromna je i utilitarna; organski se razvijala prema potrebama njezinih stanovnika. Cres nema pravilni antički raster ulica, stara je gradska jezgra splet međusobno povezanih kuća organiziranih oko zajedničkih “dvora”, te tvori pravi labirint. Pučke kuće imaju malo stilskih obilježja i ukrasa. To su uglavnom jednoćelijske kuće (jedan kat – jedna prostorija) građene od lomljenca vezanog vapnenim mortom s klesanim dovratnicima i prozorima. Prosječna širina kuće je 5m a visina etaže 2m. Kuće imaju tipično vanjsko stepenište i baladoru s natkrivenim podestom – ulaz u stambeni prostor je na prvom katu, a u prizemlju je konoba. Na prvom katu je najčešće kuhinja, a iznad je soba. Creska pučka kuća nije prilagođena potrebama života 21. stoljeća i zato često doživljava preinake koje narušavaju originalnu arhitekturu: PVC prozori i vrata, metalne ograde, neprimjerene fasade, klime i slično.

PORTA MARCELLA

Glavna gradska kopnena vrata – dio nekadašnjeg renesansnog bedema. Izgrađena su 1588. godine, a ime su dobila prema mletačkom plemiću koji je upravljao Cresom kao knez i kapetan. Gradske zidine uklonjene su dijelom u 19. st., a dijelom sredinom 20. st. Danas na istočnoj strani imamo očuvana tek dvoja gradska vrata – Marcella i Bragadina. Vrata stilski pripadaju renesansnoj obrambenoj arhitekturi. Gradili su ih lokalni klesari od vapnenca iz okolice Rovinja, a prema nacrtima pristiglim iz Venecije. Vrata su konstruirana u obliku luka s kamenim blokovima u bunjatu, i dva polustupa s jonskim kapitelima. Nad vijencem je atika s reljefom krilatog lava, između grba kneza i kapetana Giovannija Marcella i dužda Pasqualea Cicogne. Vrata su restaurirana 2014. godine, sredstvima talijanske regije Veneto i Ministarstva kulture. Konzervatorsko-restauratorske radove obavio je Hrvatski restauratorski zavod. Cilj je bio povrat izgleda s kraja 16. st. – uklonjeno je onečišćenje, naknadna žbuka, željezni elementi, organska onečišćenja, čađa. Sanacija zida – uklonjena cementna žbuka i ožbukano je svijetlim vapnenim mortom. Sada se vrata ističu bjelinom kamena i svijetlom žbukom. Njihov “blistav” izgled, koji se onima koji su navikli na vrata oštećena zubom vremena čini previše svijetao, zapravo je povrat u originalno stanje. (P.B./Grad Cres)

Moglo bi vas zanimati

Kutina dobiva suvremeni vrtić „Sunce“ – prvi namjenski građeni vrtić u gradu nakon...

Slunj: Potpisan ugovor za gradnju stambene zgrade sa stanovima za mlade

Đakovo: Nastavlja se održavanje zborova građana, evo pregleda realiziranih projekata diljem grada..

Bjelovar: Veleučilište proslavilo 18. rođendan, najboljim studentima i nastavnicima podijeljene nagrade