Pakracu našim tekstovima, analizama i istraživanjima, ističemo često nizom uspješno provedenih mjera, programa i projekata kojima se podiže kvalitetu života toga zapadno-slavonskoga grada. Nebrojeno je toga, od socijalnih podupiranja do kvalitetnih potpora poduzetnicima i mladima, kulturi, sportu i sportašima… Mogu se pohvaliti i komunalnimi ekološkim aktivnostima, potiču i razvoj turizma, povlače i EU sredstava…
O tome, ali i ostalome, razgovarali smo s Anamarijom Blažević, koja već 8 godina, u svom sada drugom punom mandatu obnaša dužnost gradonačelnice Pakraca.
-Gradonačelnice, u kolikoj mjeri ste ostvarili predizborne ciljeve iz 2021. i jeste li zadovoljni?
-Naša vizija Pakraca je mali europski gradić koji čuva svoju kulturu i tradiciju. Na toj viziji se zasnivaju svi naši projekti, kao i predizborni programi. Ono što smo si zadali u predizbornom programu je pri kraju ili već dovršeno. Završili smo aglomeraciju, proširujemo poduzetničke zone, pri kraju je obnova Spahijskog podruma, većina cesta i nogostupa su dovršeni, dio je u planu za ovu i sljedeću proračunsku godinu. Sportsko rekreacijski centar dobiva nova igrališta i to za padel i još dva za tenis. Ostaje nam još sačekati natječaj za izgradnju još jednog dječjeg vrtića. Naime, imamo 6 zgrada vrtića, ali i potrebe za još jednom zgradom koja bi primila dvije skupine polaznika. Gotova je dokumentacija i izdana je i građevinska dozvola za Centar za branitelje, puno je projekata, ali je i puno potreba i želja.
-Kojom biste ocjenom vrednovali postignuto u protekle tri godine i što biste od svega napravljenog izdvojili kao najvažnije do sada, na što ste najviše ponosni?
-Nikada ne dajem ocjene, ali mogu opisno reći da smo puno toga napravili. Naravno, u nekim segmentima, poput turizma, mislim da nismo napravili dovoljno i ima puno prostora za napredak. Ne mogu izdvojiti nešto kao najvažnije, jer svaki naš bilo veliki bilo mali projekt za nekoga znači puno, a za nekoga malo. Ono s čime se ponosim to su nove vizure grada. Naime, moramo shvatiti da je Pakrac u Domovinskom ratu pretrpio velike štete, kako materijalne, tako i ostale, u potpunosti smo razoreni i 1991. godine smo ostali bez 50 posto stanovništva. Nakon Domovinskog rata stvarali su se uvjeti za normalan život, brinuli smo se o otvaranju radnih mjesta, školama i vrtićima, institucijama. Sada je na red došla i briga o estetskom uređenju, iako još imamo pokoju ruševinu koja je u najvećem dijelu nebriga vlasnika ili neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Naša početna pozicija nije bila dobra, ali cilj nam je bio razvoj i od ove godine se više ne nalazimo u skupini nerazvijenih gradova, nego smo prema indeksaciji u V. skupini razvijenosti. Premda to financijski nije privlačno, moram reći da nam ta činjenica daje za pravo biti ponosni na sve što smo radili i što smo ostvarili. Naš proračun je skroman, ali kada usporedimo izvorni proračun i sve što je napravljeno, dođemo do trostrukog iznosa izvornog proračuna.
-No, što biste, ipak, istaknuli kao najveće uspjehe, a koji su vam bili ili i jesu najveći izazovi s kojima ste se susretali?
-Pakrac je danas grad s dobrom kvalitetom života. Imamo odgojno-obrazovne institucije, bogat društveni i kulturni život, puno sportskih i ostalih udruga koji daju dodatnu vrijednost našim stanovnicima i posjetiteljima, to su naši uspjesi. Naš izazov je nedostatak kadra, ali i velika površina grada i broj naselja. Naime, na 358 km2 imamo 42 naselja i nešto više od 7.000 stanovnika. Neka naša naselja se nalaze na Papuku i Psunju i imaju par stanovnika, a i ti stanovnici očekuju i zaslužuju infrastrukturu…
-Na dosta polja, razumljivo, gradska vlast i ne može izravno utjecati? Kako i koliko uspješno to nastojite riješiti?
-Prvenstveno želimo čuti probleme stanovnika i ukoliko je to u našoj moći, nadomjestiti onime čime mi možemo. Nerijetko u ime naših stanovnika direktno se obraćamo institucijama koje su potrebne kako bi se neki problemi kvalitetno riješili.
-Obraćaju li Vam se građani s problemima na koje eventualno nailaze i kakva je međusobna komunikacija?
-Da, naravno. I kada možemo i kada ne možemo pomoći gradska uprava je prva stepenica kojoj se ljudi obraćaju. To je sasvim normalno, jer gradonačelnici i gradonačelnice žive s tim ljudima, mi smo ti koji su ljudima bliski i koji poznajemo probleme sugrađana. Smatram da imamo dobru međusobnu komunikaciju…
-A kakvi su odnosi Grada s gospodarstvenicima? Poduzetnicima i obrtnicima. Koji su najjači aduti Pakraca kad je gospodarstvo u pitanju i kojim konkretnim mjerama gradska uprava potiče pozitivne trendove i jačanje lokalnog gospodarstva?
–Imamo odlične, partnerske odnose, osluškujemo potrebe i zajedno kreiramo naše programe potpora. Pakrac ima 3 poduzetničke zone, jedna je u potpunosti popunjena. U drugoj se nalaze 2 popunjena inkubatora, 18 poslovnih subjekata s oko 500 zaposlenih na 28 ha. Tamo je slobodno i trenutno je u fazi parcelacije oko 6 hektara. Zadnja Zona Pakrac V ima 2 poslovna subjekta, 1 investicija na 16.000 m2 je u tijeku i za širenje ima još prostora. Od 2018. godine provodimo Program poticanja zapošljavanja i razvoja poduzetništva na području Grada Pakraca, s nekoliko mjera, a to su: poticaji zapošljavanja, poticaji za početak obavljanja registrirane djelatnosti, sufinanciranje troškova ulaganja u opremu, dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu, sufinanciranje troškova zakupa poslovnog prostora, sufinanciranje ulaganja u poboljšanje i prilagodbu poslovnog prostora za obavljanje poslovne djelatnosti, unutarnjeg uređenja poslovnog prostora i sufinanciranje ulaganja u razvoj inovacija i patenata.
-Koliko iz Proračuna izdvajate za poduzetnike i obrtnike, planirate li i na tom životnom polju neke nove mjere i dodatna povećanja? Kakve su povratne informacije po tom pitanju obrtnika i poduzetnika? Jesu li oni zadovoljni?
–Na godišnjoj razini po našem javnom pozivu iz proračuna izdvojimo od 120.000 do 160.000 eura, a to zavisi o prijavama na javni poziv. U prošloj, 2023. godini ukupno je potpisano 128 Ugovora što čini nešto više od 126.000 eura. Svake godine, nakon završenih javnih poziva radimo cjelovitu analizu naših mjera, sagledavamo učinak i onda radimo izmjene javnih poziva kako bi bile konkretnije i više usmjerene na cilj koji želimo postići i potrebe poduzetnika. U tome nam je velika podrška lokalno udruženje obrtnika, ali i knjigovodstvenih servisa koji najbolje poznaju kako naše mjere tako i potrebe gospodarstvenika.
-Imate i cijeli set demografskih mjera. Kakvi su rezultati i planovi kod ulaganja u djecu i mlade, podršci roditeljima? Na koji način konkretno pomažete predškolcima, školarcima i studentima? Mladima, mladim obiteljima…
-Isto tako provodimo niz mjera koja se dotiču djece, mladih i roditeljstva. Po meni je najzanimljivija potpora za obitelji s 3 i više djece, to smo ciljano radili kao demografsku mjeru i iz nje su isključeni svi koji primaju zajamčenu minimalnu naknadu ili drugi oblik socijalne pomoći. Kroz taj program trenutno pomažemo 102 obitelji, Unazad nekoliko godina imamo trend većeg doseljavanja na naše područje nego odseljavanja. Vjerojatno se ljudi ne doseljavaju zbog naših mjera, nego iz razloga što se ovdje može pronaći puno povoljnija nekretnina, a uz to i ima radnih mjesta. Kvaliteta života je dobra, javna infrastruktura isto tako, ali i organizacija odgoja i obrazovanja, dostupnost kulturnih sadržaja (od kina pa sve do muzeja, knjižnice i glazbene škole), nema kriminaliteta, isto tako nam u prilog ide i blizina većih gradova.
Jedini problem je prometna povezanost, a to je isključivo javni prijevoz, dok je cestovna povezanost zadovoljavajuća, jer izlaz na autocestu nam je na 20-ak kilometara, a u planu je i brza cesta koja bi nas spojila s izlazom Lipovljani. Roditeljima koji imaju dijete u vrtićima sufinanciramo ekonomsku cijenu s više od 72 posto i isto tako s nizom olakšica. Školarci dobiju besplatne radne bilježnice, studenti stipendije… mlade obitelji isto tako imaju cijeli program za potporu pri kupnji nekretnine, gradnji ili adaptaciji nekretnina. Imamo niz mjera i potpora i one možda nisu financijski izdašne s visokim iznosima, ali zainteresiranost za mjere je velika što nam govori da trebamo nastaviti s istima. Svake godine, nakon završenih javnih poziva radimo cjelovitu analizu naših mjera, sagledavamo učinak i onda radimo izmjene javnih poziva kako bi bile konkretnije i više usmjerene na cilj koji želimo postići.
-Potporu dakako očekuju i sportaši, klubovi i sportska događanja. Podupire li ih, kako i koliko Grad?
-Naravno, nama je razvoj sporta izuzetno važan i imamo izvrsne klubove, pojedince i mlade sportaše s velikim potencijalom. Ulaganja u sportsku infrastrukturu su nam nemala u odnosu na naš proračun, za redovan rad sportskih udruga i njihova natjecanja godišnje izdvojimo oko 130.000 eura, ali još je niz ostalih izdvajanja za sport. Uvijek smo logistički u organizaciji događanja što, isto tako, pomaže udrugama.
-Postoji i idejni projekt za Sportsko-rekreacijski centar?
-Da, postoji lijepi idejni projekat po kojemu radimo i gradimo. Trenutno smo pri kraju izgradnje padel igrališta. U pripremi je javna nabava za dogradnju još dva vanjska teniska igrališta (uz jedno vanjske postojeće i jedno natkriveno balonom). Projektni zadatak za novu gradsku kuglanu je u pripremi, a nakon toga slijedi projektna dokumentacija. Postojeću kuglanu bi, nakon izgradnje nove, prenamijenili za potrebe streličara. Ovo je samo dio koji planiramo izrealizirati kratkoročno, ali tu je još niz igrališta u okviru budućeg Sportsko rekreacijskog centra.
-U društvenim djelatnostima niti malo ne zaostajemo ni za puno većim gradovima, čak mogu reći da i prednjačimo. Naime, imamo suvremenu kino salu koja ima aktualne projekcije novih filmova (što je u Zagrebu istoga vikenda možete pogledati i u Pakracu), atraktivna i zanimljiva kazališta često gostuju kod nas, koncerti klasične glazbe su nerijetki u našoj glazbenoj školi, ali i izložbe i promocije knjiga. Imamo razne manifestacije koje su poznate, kao što je na primjer naš Multipak, ali i niz drugih. Smatram da smo što se tiče kulturnog života na visokoj razini. U našem gradu imamo opću bolnicu i bolnicu hrvatskih veterana zajedno sa svim zdravstvenim institucijama (hitna, dom zdravlja, HZZJZ). Njihova dostupnost olakšava život našim stanovnicima. Našoj Bolnici gravitira i susjedno stanovništvo ne samo iz naše županije, nego i iz Bjelovarsko-bilogorske i Sisačko-moslavačke, za primjer, od rođenih beba u našem rodilištu samo je 1/5 beba iz Pakraca.
-Pomažete i liječnički kadar…
-Da, bolnica i ostale ustanove u zdravstvu su nam važne, zbog toga smo odlučili provoditi i razne mjere kako bi osigurali liječnički kadar. To su od dodjele kadrovskih stanova, preko potpore za djecu u vrtićima, sufinanciranju kamata na stambene kredite i specijalizacija, pa sve do stipendija za studente medicine, želja nam je imati pomlađen liječnički kadar koji u našem gradu ima sve uvijete za ugodan rad i život. Normalno, nismo ograničeni samo na domaći nego želimo privući u našu sredinu i ostali medicinski kadar…
-Turizam…
-Turizam se razvija, kao i ostatak kontinentalnog turizma. Otvaraju se kuće za odmor. Naš planinarski dom Omanovac je jedna posebna priča. Ima puno potencijala i to razvijamo. Malo sporije ide zbog nedostatka sredstava i spore administracije kod rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, ali usprkos tome tamo je puno posjetitelja. Naš najjači adut je divna priroda. Isto tako, okrećemo se i ratnom turizmu, ali s pozitivnom pričom. Vodeći u tome je naš Muzej ratne i vojne povijesti čije eksponate jednostavno morate doći pogledati, ali nećete otići iz njega tužni i s crnim mislima, nego pozitivni i s ponosom na sve što se događalo na našem području. Pakrac je grad u kojemu je započeo Domovinski rat i imamo puno ispričanih, poznatih priča, ali i onih manje poznatih zbog kojih vrijedi posjetiti Pakrac. U sklopu projekta Ministarstva hrvatskih branitelja, oko 4.000 djece osnovnoškolaca prođe godišnje kroz Pakrac kako bi naučili o svojoj povijesti. Potencijala ima, ali mislim da je to područje kojemu se i to u skorije vrijeme moramo jače okrenuti. Mi smo trebali napraviti infrastrukturu, to nam je i pri kraju, a sada je vrijeme za zapeti i ponuditi usluge u toj grani kako bi pronašli svoje mjesto u turističkoj priči kontinentalnog turizma.
-Koliko Vam i kako u provedenim i provodećim programima, mjerama i projektima pomažu europska sredstva?
-Europska sredstva su nam najvažniji izvor financiranja. Želim spomenuti kako je Grad Pakrac koristio još pretpristupne fondove, to iskustvo nam je znatno olakšalo i povlačenje sredstava kada smo postali država članica EU. Ustvari, bez tih sredstava ne bi se mogli razvijati jer svi naši veći projekti su upravo iz EU natječaja, koje dakako pratimo kroz sufinanciranje dijelom iz proračuna naših nadležnih ministarstava, a dijelom iz vlastitog proračuna. (Pero Livajić)
Svaki trenutak koristim za biti s kćerima…
-Kako izgleda Vaš prosječni radni dan? Na koji način ‘punite baterije’ za zahtjevne obveze gradonačelnice Pakraca?
-Ustvari ne postoji prosječni radni dan. Nekada sam više u uredu, nekada u obilasku terena, ali imam osjećaj da moj radni dan nema završetka jer često i nakon dolaska kući obavljam telefonske pozive ili imam popodne protokolarnih obaveza. Svaki slobodan trenutak koristim biti s djecom. Naime, imam dvije djevojčice od 11 i 13 godina i one trebaju svoju mamu, pa se trudim odvesti ih na treninge, otići na sladoled, pogledati film s njima, sve što god mogu…
-Među rijetkim ste ženama na čelu Grada. Pretpostavlja li to otegotnu okolnost u RH i kakva su u tome Vaša iskustva?
-Nisam nikada osjetila diskriminaciju od svojih kolega u poslu. Dapače, mislim da imam dobre odnose s kolegama i suradnicima. Dobro surađujemo. Pretpostavljam da je nama ženama u neku ruku zahtjevnije jer imamo i drugih obaveza, kao što je majčinstvo. Treba pospremiti kuću, skuhati, posaditi cvijeće ili vrt… Puno toga čega se ne želimo odreći, iako nam netko nudi svoju pomoć. Ja imam veliku potporu unutar moje obitelji i s dobrom organizacijom sve stignem napraviti.
