Što se tiče odvajanja i recikliranja, imali smo jedan cilj od 50 posto do 2020. Na razini RH, došli smo na 34 posto. Istina je da se svake godine taj postotak povećava, idemo krupnim koracima zadnjih dvije-tri godine, ali još uvijek smo prilično udaljeni od cilja. Naredni ciljevi su nam 55 posto do 2025., pa 60 posto do 2030. i prije spomenutih 65 posto do 2035. recikliranja, odvajanja i pripreme za ponovnu uporabu ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima i otpada iz drugih izvora, a čiji tokovi otpada su slični tijeku otpada iz kućanstva, uključujući barem papir, metal, plastiku – istaknula je Sanja Radović, načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom u Ministarstvu gospodarstva…
Gospodarenje otpadom postaje sve važnija tema i sve veći izazov za jedinice lokalne samouprave, a kako bi ovu temu što više približili i našim općinama, Načelnik.hr organizirao je Zoom-webinar na kojemu su, u srijedu, načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom u Ministarstvu gospodarstva Sanja Radović i konzultantica Irena Relić održale uvodno predavanje i predstavnicima gradova i općina odgovorile na konkretna pitanja.
Dr.sc. Sanja Radović dala je niz korisnih informacija o tome što donosi plan gospodarenja otpadom i koje su glavne zadaće i izazovi koji se velikim dijelom odnose i na jedinice lokalne samouprave – od odvojenog prikupljanja otpada, recikliranja, ulaganja u centre za gospodarenje otpadom i reciklažna dvorišta. Također se u iscrpnoj prezentaciji čulo o svim aktualnostima vezanim za gospodarenje otpadom, od statistike vezane za odvojeno prikupljeni otpad i recikliranje, značenju kružnog gospodarstva, centrima za gospodarenje otpadom te do drugih aktualnosti vezanima za JLS – financijskog troška, rješenja odlaganja, koliko je opravdan otpor od odlaganja smeća, možda i gradnji energana…
-Zakonom o gospodarenju otpadom propisane su obveze jedinicama lokalne samouprave radi ispunjenja ciljeva smanjenja odlaganja otpada i povećanja odvajanja i recikliranja otpada. Provedba ovih je prioritet kako bi se nastavio trend povećanja odvajanja i recikliranja otpada i smanjenja odlaganja otpada iz prethodnog razdoblja i postigli ciljevi odvajanja i recikliranja otpada od 65 posto do 2035. godine i smanjenje odlaganja otpada na 10 posto do 2035.- upoznala je Radović pobliže s postojećim propisima i obvezama vezanim za gospodarenje komunalnim otpadom u RH.
Navedeni Zakon o gospodarenju otpadom iz srpnja 2021. izmijenjen je i usklađen s novim direktivama iz područja otpada, u izradi je, kazala je načelnica, i novi Pravilnik o gospodarenju otpadom koji bi na snazi trebao biti u svibnju, a svi propisi dostupni su na mrežnim stranicama Ministarstva.
Ono što je bitno reći i zašto se sve radi, dodala je Radović, upravo je obveza postizanja određenih ciljeve koji se odnose na sakupljanje, odvajanje i recikliranje komunalnog otpada i odlaganje novog otpada.
-Što se tiče odvajanja i recikliranja, imali smo jedan cilj od 50 posto do 2020. Na razini RH, došli smo na 34 posto. Istina je da se svake godine taj postotak povećava, idemo krupnim koracima zadnjih dvije-tri godine, ali još uvijek smo prilično udaljeni od cilja. Naredni ciljevi su nam 55 posto do 2025., pa 60 posto do 2030. i prije spomenutih 65 posto do 2035. recikliranja, odvajanja i pripreme za ponovnu uporabu ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima i otpada iz drugih izvora, a čiji tokovi otpada su slični toku otpada iz kućanstva, uključujući barem papir, metal, plastiku – istaknula je Sanja Radović.
Imamo postavljen cilj i za građevinski otpad, odnosno 70 posto koji je bio do 2020. Ostvarili smo 60 posto, što znači da niti tu nismo postigli željeni rezultat.
-Dakle, 70 posto mase neopasnog građevnog otpada, osim materijala iz prirode, mora se uporabiti recikliranjem, pripremom za ponovnu uporabu i drugim postupcima materijalne oporabe, uključujući postupak nasipavanja, kod kojih se otpad koristi kao zamjena za drugi materijal. Kod odlaganja smo u još goroj situaciji, u 2020. imali smo 56 posto odloženog otpada, a do 2035. moramo to smanjiti na 10 posto, znači kako još prilična količina otpada mora biti s odlagališta usmjerena na druge oblike obrade otpada- kazala je načelnica.
Dala je i podatak koliko godišnje proizvedemo otpada u RH…
-Od 2015. do 2020. godine, proizvodnja je konstantno rasla, u 2015. – 1.653.919 tona, u 2019.- 1.811.617., u 2020- 1.692.966 tona. U 2020. je očekivano bila manja proizvodnja otpada nego prethodnih godina, moramo znati da je to bila godina korone, pa je i pandemija posredno utjecala na proizvodnju komunalnog otpada. Kako bilo, bilo bi lijepo da proizvodnja ovako nastavi padati- navela je Radić, napominjući i kako je kada govorimo o količini komunalnog otpada po stanovniku, za RH prosjek 418 kilograma godišnje, pri čemu su obalne lokalne samouprave iznad, dok su ostali ispod prosjeka.
Kada gledamo sastav komunalnog otpada, onda imamo i dio miješanog komunalnog otpada i ostalih vrsta otpada. U 2020. je bilo 59 posto miješanog otpada, što je, kako je naglasila, količina koju moramo što je moguće više smanjiti, na čemu moramo poraditi u samom nastajanju i obradom otpada.
-Obrada otpada u našoj zemlji se najvećim dijelom i dalje svodi na odlaganje, pa zatim na materijalnu oporabu od skoro 30 posto, što i nije loše, ali se mora i na tome poraditi. Mehaničko-biološka obrada bit će veća kako se budu pogoni za tu obradu otvarali, a kada je riječ o kompostiranju, smo na manje od 4 posto, što znači da moramo i na tome brže raditi. Moramo se poprilično angažirati… – poručila je Sanja Radović i ustvrdila kako kod biorazgradivog otpada, pak, imamo cilj na odlagalištima, osim ukupne količine, smanjiti i odloženi biorazgradivi komunalni otpad. To su uglavnom papir, karton, biootpad, do 2013. konkretan cilj nam je bio 567 tisuća tona, mi tu brojku do 2020. još nismo postigli.
-Tako da smo tu još daleko, odvajanje biootpada, papira i kartona je nešto što je jako važno i na čemu se moraju sve općine i gradovi u narednom razdoblju izuzetno puno potruditi. Općenito, odvojeno skupljeni otpad, u 2020. ipak pokazuje da se iz godine u godine povećava, a kad gledamo strukturu najviše je prikupljenog papira i kartona, pa glomazni otpad. Tu treba napomenuti da ga nije potrebno samo odvojeno sakupiti, nego i obraditi. Količine proizvedenog sakupljenog i oporabljenog biotpada u 2020. su nešto manje od 500 tisuća tona sakupljenoga, što je manje nego prethodnih godina – kazala je Radović.
Ono što imamo prethodnih godina, trend pada odlaganja otpada, i povećanja odvajanja i recikliranja, dobar je i optimističan, ali ga u idućim godinama moramo nastaviti i intenzivirati. Ciljevi, dodala je, jesu nacionalni, ali moguće ih je postići jedino na lokalnoj razini, odnosno općine i gradovi imaju niz obaveza koje moraju ispuniti da bi se ciljevi postigli. Slijedom toga, općine i gradovi dužni su na svom području stvoriti uvjete za provedbu svih propisanih mjera gospodarenja otpadom, s time da zakon omogućava da više jedinica mogu zajednički osigurati provedbu nekih mjera, što je kada se radi o manjim općinama i gradovima čak poželjno i olakšava provedbu cijelog sustava. A ono što je najvažnije za općine i gradove je javna usluga skupljanja komunalnog otpada. Tu imamo obavezu izvršnog i predstavničkih tijela. Inače su općine i gradovi dužni putem davatelja javne usluge na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja otpada, na kvalitetna i učinkovit način u skladu s načelima održivog razvoja i zaštite okoliša…
Nažalost, Odluku o načinu pružanja javne usluge, koju je trebalo donijeti do 31.1 2022. još uvijek je donio tek manji broj općina i gradova. Svaki dan kašnjenja je kršenje zakona. Bolja suradnja općina i gradova s tvrtkama davateljima usluga sigurno će pridonjeti da se odluka što prije donese, zakonski rok je jasan, i ne može se produžiti unedogled, no ako je neko i propustio taj rok, ne znači kako mu i dalje ne preostaje ta obaveza.
Jedan od kriterija koji je izazvao dota pozornosti je umanjenje cijene javne usluge, zakon točno propisuje koji su to uvjeti, a svaka općina i grad će izabrati što će primijeniti. Ono što je bitno i često je pitanje, je li umanjenje cijene javne usluge znači umanjenje minimalne cijene javne usluge ili ukupne cijene, a ono što jest da iznos cijene minimalne javne usluge, mora biti u odluci, tako da se umanjenje cijene odnosi na ukupnu cijenu javne usluge ili na dio koji se odnosi na količinu, što općina i grad mogu odabrati, ali cijena mora biti propisana.
Cjenik mora biti minimalno 30 dana biti na savjetovanju s obrazloženjem cijene, a izvršna tijela moraju dati suglasnost na cjenik. Obavijesti o sakuplnaju komunalne otpada je još jedna od obaveza tako da građani moraju biti upoznati sa svim informacijama vezanim uz komunalni otpad, lokacijama, reciklažnim dvorišta i mobilnih jedinica, isto tako lokacijama spremnika na javnim površinama. Zakon je dao okvir koji omogućuje svim jedinicama lokalne samouprave da organiziraju javnu uslugu na svom području sukladno specifičnostima općina i gradova, naselja i područja.
I kod odlagališta se javlja još jedan dodatan problem, kako su pojedina odlagališta zatvorena, neke općine i gradovi moraju preusmjeravati svoj otpad na druga odlagališta, tako da trebaju paziti na kapacitete preostalih odlagališta kako bi ona bila dostatna do drugih rješenja i drugih oblika obrada.
-Važno je kazati kako je odvojeno sakupljanje komunalnog otpada obveza općina i gradova, davatelji javne usluge postaju upravljači cijelog sustava, od mjera za smanjenje otpada, do postavljanja cijelog sustava komunalnog otpada. Vrijeme kada se komunalni otpad samo skupljao i odvozio na najbliža odlagališta moramo zaboraviti… – ustvrdila je Radović.
Cijeli sustav je izuzetno skup, tu su do sada bila na raspolaganju sredstva iz operativnog programa konkurentnosti i kohezije, u sklopu kojega je dogovoreno na polju gospodarenja otpadom 3.8 milijardi kuna.
-Ti su projekti uglavnom još u tijeku (informativne aktivnosti, izgradnja reciklažnih dvorišta, kompostana, sortirnica, sanacija odlagališta…), tako da je do sada isplaćeno 1,5 milijarda kuna. Još je dosta projekata u provedbi, poslovi nisu gotovi, i sigurno će se još isplaćivati sredstava. Općine i gradove su imali puno mogućnosti za javljanje na pozive za sufinanciranje, samo je trebala njihova angažiranost u svemu tome, a što se tiče sljedećeg razdoblja pred nama su dva programa. Jedan je Nacionalni program oporavka i otpornosti, gdje za gospodarenje otpadom imamo 1,25 milijarde kuna, i to je već u funkciji. Do lipnja očekujemo javne pozive za izgradnju i opremanje postrojenja za biološku razgradnju biootpada, zatim postrojenja za sortiranje odvojeno sakupljenog otpada i sanaciju zatvorenih odlagališta neopasnog otpada, a na jesen kreću i drugi pozivi toga tipa. Sljedeći program konkurentnosti i kohezije do 2027. još nije u cijelosti definiran, ali tu ćemo isto imati financijska sredstva kojima će se poticati ne samo projekti gospodarenja otpadom, nego i ulaganja u mala i srednja poduzeća da bi odvojili i reciklirali otpad tijekom svog proizvodnog procesa. Puno je obaveza koje očekujemo kod lokalnih samouprava i svjesni smo toga da i one imaju neka svoja ograničenja. Tu smo za pomoći, ali isto tako bih zamolila da u najvećoj mjeri koriste sva europska sredstva koja su nam na raspolaganju kako bi poboljšali svoju infrastrukturu, ali i cijeli sustav na svom području… – upoznala je i pozvala načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom u Ministarstvu gospodarstva Sanja Radović.
Konzultantica jedinicama lokalne samouprave Irena Relić u stalnom je kontaktu s gradovima i općinama. Iznijela je ključne probleme koji izdvajaju i za koje traže savjete kada se radi o aktualnoj problematici gospodarenja otpadom i zadaćama koje se nalaze pred njima…
-Problemi su najviše u komunikaciji i nerazumijevanju u pojedinim propisima. Odluka o pružanju javne usluge ima premalo, ne toliko zbog neinicijative da ih donesu ili nekakve neželje lokalnih samouprava. Većina ih zna ciljeve, prošli smo testove pripreme projekata i mislim da sada u novim programima ne bi smjela ni jedna kuna ostati neiskorištena. Jer, zaista nije to tako kompleksno, sve se može ako se dobro sjedne, utvrdi se i vidi gdje i što nedostaje, dade se sve izračunati i biti spreman za nadolazeće razdoblje u smislu financiranja i postizanja rezultata. Fond za zaštitu okoliša isto tu pomaže, i mislim da ukoliko se svi skupa pripremimo, infrastrukturno naročito, i općine i gradovi mogu biti spremni za ostvarenje ciljeva, posebno u smanjenju miješanog komunalnog otpada. Ono što nisu u dobroj poziciji je i zbog sporosti priprema centara za gospodarenja otpadom, koji ne idu očekivanom dinamikom, ovise o županijama i brzini pripremljenosti projekata. Tu su i izazovi što političke, što tehničke prirode, jako malo ovisi samo o jedinicama lokalne samouprave, a debelo ovisi o cijeni pružanja javne usluge koju moraju ugraditi u svojim odlukama- kazala je Relić. Nije, dodala je, od onih koji očekuju da se neke stvari mogu promijeniti preko noći. Vidi se napredak, ne vidi posebnog krivca.
-Idemo sporije nešto u uspostavi sustava da građanima bude dostupna infrastruktura. Odvajanje i svako podizanje standarda u smislu ekološkom košta, građani trebaju znati da se time podiže kvaliteta života, ne može se izbjeći trošak. Treba raditi na osiguranju dovoljno infrastrukture, tako je i vani, na kontinuiranoj edukaciji, i – uvođenju još jednog instrumenta. Porezno odlaganje, je u nekim zemljama najviše utjecao na smanjenje miješanog komunalnog otpada. Dakle na sve što se odlaže se dodatno plaćao porez, što bi uvelike utjecalo na naše razmišljanje o oporabi otpada. Ono što u Hrvatskoj trenutno nije motivirajuće, jest i što smo podijelili veliki broj kanti, ali ljudi ne vide stvarni učinak, pa se čak vidi i bizarna situacija, da sve ide u isti kamion i na nekom odlagalištu prije odvojeno opet završi skupa. To nije dobro, jer zašto bi, logično razmišljaju, odvajali ako sve zajedno ionako odlazi na ista odlagališta. Nedostaju i postrojenja za sortiranje otpada, da kvaliteta odvojenog prikupljenog otpada bude stvarni biznis. Kada bude kvaliteta tog materijala dovoljno zanimljiva, stvarat će se i sve veći reciklažni biznis u RH. Mi i nemamo za sada reciklaže za pojedine materijale, pa onda nije ni interesantno toliko, poput višeslojnih ambalaža. Fond tu mora biti agilniji i prisutniji, tu moraju pomoći jedinicama. Manjka nam i uvođenje dodatnih ekonomskih utjecaja. Primjer je Austrija u kojoj svi čimbenici imaju svoju funkciju i svoju vrijednost u sustavu odlaganja otpada- zaključila je konzultantica. (Pero Livajić)
FINANCIJSKA POTPORA
Sredstva iz EU su svakako izvrstan poticaj, a čitav niz je potencijalnih projekata za što će općine i gradovi moći iskoristiti taj novac. Ono što nam je u sljedećem razdoblju u fokusu, uz sanaciju odlagališta, su postrojenja za recikliranje otpada. Tu su i kompostane, pa anaerobna postrojenja, s time da su tu uglavnom privatne tvrtke zainteresirane, dok su općine i gradovi uglavnom za kompostane, tu su i postrojenja za sortiranje otpada, za što su također zainteresirani općine i gradovi, i bilo bi najbolje da je povezano više njih, onda su tu i postrojenja za obradu građevinskog i glomaznog otpada, gdje je već iskazana inicijativa i privatnog sektora koji opet tu ima svoj interes, ali i nekih lokalnih samouprava. Kada govorimo o energanama, sustav gospodarenja otpadom mora biti cjelovit i mora imati sve segmente za pojedine tokove otpada. Primjerice, mješani komunalni otpad je godinama išao na odlagališta kakva danas ne mogu funkcionirati, to je bio jednostavan i vrlo jeftin sustav u određenom trenutku, ali treba znati da mi zato sada plaćamo veliki iznose za zatvarnje takvih smetišta koja su nam danas neprihvatljiva. Energane imaju svoje mjesto, no u ovom trenutku sustav u RH nije zamišljen oslanjanjem na izgradnju energana, što ne znači da neće nikako, naročito kod nekakvih opasnih industrijskih vrsta otpada. Moramo smanjiti mješani komunalni otpad, gospodarenje otpadom je danas kružno gospodarstvo, otpad više nije izdvojen kao otpad, već sastavni dio kružnog gospodarstva, iz onog što je bilo otpad treba izvući što više sirovina koje ćemo ponovno vratiti u proizvodni proces, a ono što stvarno ne možemo nikako iskoristiti mora biti obrađeno na adekvatan način – kazala je Sanja Radović.
KAZNA ZA NEOSTVARENJE CILJA
Hoće li uz novčanu podršku biti i penala iz Europe, ne može se jednoznačno reći, svako kršenje nekog propisa i pravila EU naravno da sa sobom vuče sankcije, ali nije to ono – “nisi ostvario, sutra ćeš dobiti kaznu”, uvijek se za svaku državu zasebno preispituje kompletna situacija. Vidi se čini li država nešto po tom pitanju, kako bi se onda uzela ili ne olakotna okolnost, a ako se vidi da ne radi ništa tek onda će se i to vrlo brzo izreći odgovarajuća sankcija. Radi se akcijski plan, Europska unija pruža tehničku pomoć da bi se došlo do zacrtanog cilja, pa baš ukoliko neka država ne radi ništa sankcije su neminovna posljedica. RH će se narednih godina sigurno suočiti s nekim od oblika sankcija, a hoće li nas one i financijski stajati, ovisi do kraja o nama samima. Pružimo li dokaze da smo napravili niz postrojenja, napravili toliko spremnika, sustav smo preusmjerili na sustav količina, obrazložimo li kako stvarno radimo i trudimo se, sigurno je da sankcije ili neće biti izrečene ili ćebiti puno blažeg obima. Uglavnom, ne postoji jednoznačan odgovror koji bi rekao kolika je i kakva kazna, svaka se država procjenjuje od slučaja do slučaja, ali nije isključeno da i nas jednog dana priupitaju što je s postizanjem ciljeva – poručila je načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom u Ministarstvu gospodarstva RH.
