U našem serijalu ‘Drugo lice’ donosimo priče o gradonačelnicima privatno – čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i privatni, obiteljski život. Ovotjedni gost nam je novi gradonačelnik Opuzena, jedan od najmlađih u ovome mandatu…
Naša FB poruka pročitana je odmah. Odgovor je stigao brzo, za minut-dva:
-Mala priča o meni, kažete, ma nisam vam ja neka zvijezda. Haha. Ali, znam da i to ljude zanima. OK, javit ću se čim obiđem vrt, blizu 40 je u zraku, upeklo nebo i zemlja. Treba pripazit’ dobro da što ne nastrada- piše nam.
Dok čekamo na poziv, jer vrta ima, na ekranu nam se otvara kratka biografija. Ona službena. Opuzen je, tvrdi ista, prvi put u 2021. dobio gradonačelnika koji nije iz redova HDZ-a. Nakon četiri mandata Ivo Mihaljević svoje mjesto morao je prepustiti – Ivanu Matagi (32), nezavisnom kandidatu uz potporu Mosta. On je u izuzetno napetoj utrci u drugom krugu tijesno pobijedio za samo 16 glasova. Osim poboljšanja infrastrukture, navodi se nadalje, vizija mu uključuje i aktivno sudjelovanje zajednice u gospodarskom razvoju, uz primjenu novih tehnologija kao i aktivnije uključivanje mladih, prvenstveno u razvoj poljoprivrede i turizma, ali i njihovu zajedničku sinergiju u vidu agroturizma. Ne zanimaju ga, ističe, ustaše i partizani, zeleni, plavi, crveni, što je čija stranka radila, ili nije radila, prozivanje nekoga, samo budući otvoreni, transparentni, razvoj grada. Mataga je među najmlađim našim “poteštatima”, rođen 10. rujna 1988. u Metkoviću, završio je ekonomski fakultet u Splitu, vodi OPG Okusi i mirisi juga, suvlasnik je i direktor u jednom trgovačkom društvu za trgovinu na veliko voća i povrća…
-Taj sam!- prekinuo nas je potvrdno s druge strane slušalice ugodan glas.
Eto, saznali smo tko je i kako razmišlja političar Ivan. No, tko je Ivan Mataga privatno? Izvan ureda. Koji su mu hobiji i interesi, kako to sada uopće uklapa ili planira uklopiti s gradonačelničkim obvezama…
-Nakon stupanja na dužnost u prvim danima kao gradonačelnika, moje slobodno privatno vrijeme se jako smanjilo, kažu mi tako je u početku uvijek dok se ne organiziraš s vremenom, treba barem proći 100 dana …Evo, već treći tjedan na funkciji uspijevam za sada pronaći i organizirati slobodno vrijeme koje sam i prije imao. Bavim se i dalje poljoprivredom, planiram se naravno u slobodnom vremenu i dalje njome baviti kao dodatnim poslom, jer u poljoprivredi pronalazim svoj mir, ukratko taj posao morate voljeti (isto kao i posao gradonačelnika, hehe) jer ako ne volite to raditi, jednostavno nema smisla. Taj posao vam onda samo postane uteg i okrene se protiv vas.
Odakle ta ljubav i posvećenost poljoprivredi, s obzirom da ste studirali i završili – Ekonomiju? Kako je uopće krenula čitava priča s OPG-om i jeste li na koncu u njenom razvoju primijenili i svoja ekonomska znanja?
-Od djetinjstva sam bio uključen u poljoprivredu, ja i moj brat. Roditelji su nas, bez obzira na naše daljnje obrazovanje i daljnji put, uvijek htjeli držati blizu poljoprivrede, jer to je ona realna stavka u životu, koja ti prikazuje realan život, ako radiš imat ćeš, ako ne radiš, nećeš i točka, haha. U poljoprivredi ako samo pričaš, nema rezultata, i to je ono što volim kod ovog posla. I uvijek te drži prizemljenim, malim i realnim. Naravno, i tu utječu drugi faktori na koje ne možeš utjecati, kao vremenske neprilike ili nepredviđene fluktuacije na tržištu, ali manje više za uspjeh je većina bitnosti u konkretnom radu. To je ono, mislim, što su nam roditelji htjeli pokazati kroz djetinjstvo, i evo izgleda da su uspjeli. Djela, a ne riječi. Da, dosta ekonomskog znanja treba u logističkom i prodajno-marketinškom procesu, jednostavno to je danas došao posao gdje trebaš biti i ekonomist i poljoprivrednik, čak u nekim situacijama i pravnik. Tako da, definitivno nije lako biti poljoprivrednik, skoro kao gradonačelnik, fale jos stavke psihologa i građevinara…
Dobro, koji je trik, “nosite li posao doma” ili ostavljate, barem nastojite ostaviti, posao s unutarnje strane izlaznih vrata? Kako se i čime, inače, opuštate i rješavate stresa?
-Jednostavno, čovjek mora imati kako se to kaže svoj “ispušni ventil” van radnog vremena kako bi normalno funkcionirao i održao kreativnost u svom poslu, koju smatram najbitnijom stavkom u svakom poslu, kako bi se išlo i gledalo prema naprijed, bez toga proguta te surova realnost i nažalost ne krećeš se s mjesta… I, tako, neki treći tjedan se polako počela okretati organizacija prema mom slobodnom vremenu i kako se kaže “počeo sam polako konce pohvatati” i s vremenom oni će biti sve čvršći i stabilniji kako bi što bolje obnašao trenutnu funkciju… Ali gradonačelnički posao nije tipični osmosatni posao, to je 24-satna komunikacija i prisutnost, kad sam na kavi s prijateljima uvijek popričam s ljudima o idejama. Kad sam na zemlji u poljoprivredi uvijek se sretnem s ostalim OPG-ovcima i pričamo o problemima i idejama, mogućim rješenjima, na putu do posla ljudi me sreću na biciklu i pričamo o komunalnim problemima i idejama mogućih rješanja. Ispada ovako da je to najmanje posao u uredu, ali tako i treba biti, dolaze nova moderna vremena gdje nije cilj sjediti u uredu 8 sati, nego biti fleksibilan svugdje i na raznim mjestima, jer na kraju najbitniji je rad i rezultat. Tko radi ima i rezultat, meni nije bitno odakle ga stvara, nego -da ga stvara- otkriva nam.
Rekreacija? Spomenuli ste bicikl, idete s njim i na posao i s posla, kao gradonačelnik?
-Volim voziti bickl. Na posao skoro svaki dan idem biciklom, pa je nekim građanima to bilo čudno u početku- ‘Gradonačelnik na biciklu-woah !’… Očito su i tu neka nova moderna vremena. Dolazi polako moderna generacija gradonačelnika, jer vidim da nisam jedini koji biciklom ide na posao, to jednostavno mora postati normala, a ne nešto čudno… Osim bicikliranja i poljoprivrede (koju naravno doživljavam kao hobi, a ne kao posao, volim planinariti u zimskim i proljetnim mjesecima. Nisam, istina, član nijedne planinarske udruge, više volim samostalno kad nam je to po volji ići na planinu skupa s društvom, prijateljima. Namjeravamo ovu nadolazeću zimu u ozbiljnije pohode na veće vrhove poput sv.Jure na Biokovu. E, da, prije sam bio član jedne opuzenske udruge, “Stari most”, i nastojim kao gradonačelnik biti više povezan s lokalnim udrugama u njihovim interesima , hobijima planovima i ciljevima. Tako da ću i kao gradonačelnik biti uključen u te neke hobije od društvenog značaja za zajednicu s kojima sam se prije bavio. To su male stvari koje jako znače puno za zajednicu, to je taj “ispušni ventil” s kojim ljudi pobjegnu malo od realnosti i ispune svoj duh za slijedeći radni dan. Uvijek ću biti otvoren u svom mandatu prema tim događajima- kazuje iskreno Ivan. I usput, priznaje nam:
-Što se tiče obitelji, heh, trenutno sam još slobodan… Neka me još malo tako, dok se ne organiziram kao gradonačelnik, haha. Osim navedenih gore aktivnosti, u slobodno vrijeme inače igram i košarke na lokalnom javnom igralištu kojeg uskoro planiramo obnoviti/sanirati. Evo, iskreno da kažem nisam zaigrao i uzeo u ruke košarkašku loptu otkad sam postao gradonačelnik. Ajde, opravdat ćemo to s vrućinom, a ne zbog toga što imamo manje slobodnog vremena od početka obnašanja dužnosti – napominje Mataga.
A posjete sportskim događanjima, utakmicama?
-Gledam lokalni sport, utakmice nogomet, rukomet, i boćanje…
Novine, portali, Tv? Koliko uz mali ekran provodite vremena, što najrađe pogledate na televiziji, društvenim mrežama, tipa facebook, instagram?
-Ma, jako malo sam uz TV, nisam fan onih turskih serija … Najviše u nabrojanom pratim društvene mreže, jednostavno je u njima objedinjeno sve na jednom mjestu, umjetna inteligencija vam stvara sliku onog što najčešće gledate, tako da vam i najviše stvara sliku onoga što vas najviše zanima. To volim, i to mi baš odgovara, budući da ne volim gledati svakakve vijesti. Portali da, novine vrlo malo u zadnje vrijeme, prije sam imao običaj u kafićima uz kavu pročitati “Slobodnu i Sportske”, to je bila neka nezaobilazna tradicija.
Čitate li knjige, koja Vam je najdraža, kazalište, kino, najdraži film?
-Robinson Crusoe mi je najdraža knjiga koju sam pročitao. Kazalište i kino volim, nažalost nemamo ga još u Opuzenu, ali nastojat ćemo vratiti taj “Dom kulture” na stare slave. Građani imaju sreće što imaju gradonačelnika koji voli stvari koje oni vole u većini, pa znaju da će biti to napravljeno jednog dana! Najdraži film- Interstellar (ima ih dosta dobrih, ali inače sam fan SF, a ovo mi je najdraži)…
Koncerti eventualno, koja glazba Vas najviše opušta?
-Koncerti prije, sad sam više od sjedeće muzike- klape i to, najviše me opušta lagani rock i dalmatinska “klapska pisma” – kazuje nam Ivan.
Druženje s prijateljima, ostane li vremena…
-Da, uvijek i obavezno. Sad u početku nešto manje nakon početka obnašanja dužnosti, no nastojim ipak izdvojiti vremena.
Vikende provodite u gradu ili izvan…
-Trenutno u gradu!
A gdje ćete, ili gdje ste, ako ste i ako ćete, provesti godišnji odmor, u svom mjestu, negdje na moru, na “kontinentu”?
-U mandarinama vjerojatno po svemu sudeći, haha. Pa u mom mjestu je svaki dan godišnji odmor ljeti, imamo klimu idealnu, more ispred kuće, kad se uspije organizirati slobodno vrijeme, pa nema potrebe prije zime nigdje ići. Na zimu možda tek negdje na skijanje osim berbe mandarina.
Koliko ostane vremena za obitelj i obiteljska okupljanja?
-Vidim ih tu i tamo, hehe …Šalim se, naravno, ostane vremena dovoljno, ubuduće još više, toplo se nadam. Ma, siguran sam.
Kućni ljubimci možda?
-Nemam, ali volim pse (labrador pasmina)!
Kuhate li?
-Ne kuham, ali volim jesti, to da… Volim jelo, sigurno da sam imao više vremena za kuhanje, volio bih skuhati neku hranu po svom guštu, trenutno znam pofrigati jaje i krompir… Volim se počastiti i slasticama. Auff… volim sve slatko…
Naposljetku, kako Vam u nekom prosjeku prođe dan nakon napornog posla…
-U ovim ljetnim mjesecima odem na more ili pronađem tišinu na zemlji u poljoprivredi, inače znam i kući na laptopu, sa slušalicama u ušima puštati neku laganu muziku (većinom neki chill mix, jazz) ili našu dalmatinsku laganicu. Milina… (Pero Livajić)
STRIŠE, OLIVER, VANNA, KK ZADAR…
Ima li Ivan Mataga neki nadimak (obiteljski, vlastiti)? Kako ga zovu i prepoznaju prijatelji, dobri poznanici… Ako ima, zašto baš taj?
-Striše :)… Po našem ocu ja i brat smo ga naslijedili, navodno da nam je otac skupljao neki “striš” na drvenoj bačvi kao dijete i tako ostao nadimak “Striše”, zašto i što je “striš” nemam pojma, haha…
Najdraži pjevač (pjevačica), glazbena skupina, pjesma… zašto baš oni?
-Od naših pokojni Oliver, od ženskih Vanna, zbog jednostavno jedinstvenog glasa, tonaliteta, ma apsolutno svega. Naša glazbena skupina- TBF i Magazin-originalnost, svojstvenost, dosljednost, to je to! Od stranih pjevača- pokojni Dawid Bowie, jednostavno perfekcija u svakom pogledu; pjevačica- Annie Lennox; glazbena skupina- hmm, teško, ima dosta dobrih, ali kad već biram- Pink Floyd. Definitivno!
Omiljeni nogometni i košarkaški klub?
-Manchester United /Hajduk- iako slabo u zadnje vrijeme sport pratim, oni su mi povijesno podjednaki koje sam najviše pratio… Košarkaški- nekako KK Zadar-imaju ono nešto, onaj duh… Dalmatinac sam.
Najsmješnija situacija koju ste doživjeli, u kojoj ste se našli, bilo kada?
-A ima ih milijun… teško se sjetiti najsmješnije, svaka je na svoj način zanimljiva i posebna!
Najveći strah? Čega se plaši Ivan?
-Ničega! Ne mogu reći da sam veliki vjernik (odnosno ne postoji ni način na koji se percipira “veličina” vjernika-svatko je vjernik na svoj način bilo molitvom tj riječima, bilo djelima-pomaganjem itd.), ja sam više od djela svakako, pa se riječima na danu i svemu samo zahvalim svaku večer i jutro, mislim da je to dovoljno, ali ukratko idem Njegovim stopama i jednostavno tim putem čovjek ne doživljava nikakvi strah, preporučam to svakom…
Životni moto…
-Biti dosljedan i svoj u svakoj situaciji u kojoj se nađeš…
OKUSI I MIRISI JUGA
OPG Okusi i mirisi juga, Ivan Mataga je malo poljoprivredno gospodarstvo čija priča počinje od sada davne 2009. kad su većinu robe davali na otkup, dok se, u zadnje tri godine, sve više orijentiraju na direktnu prodaju krajnjim kupcima.
-Naš OPG se sastoji od mene kao nositelja, brata Zvonimira kao člana OPG-a i zamjenika, te u radu osim nas dvoje sudjeluju svi članovi obitelji. Posao se sastoji od proljetnih radova (košnja, frezanje, rezidba, gnojidba, zaštita od nametnika), ljetnih radova (košnja i navodnjavanje), do jesenskih radova (berba, prerada, distribucija i prodaja). Svaki član obitelji ima svoj zadatak u kojem je najstručniji te na taj način najbolje pridonosi uspjehu cjelokupnog OPG-a. Naravno u berbi svi sudjeluju. U našoj ponudi možete pronaći agrume (mandarina, naranča, klementina, limun, grejp, kumkvat), šipak i smokve od voća, naravno i naše domaće prirodne sokove dobivene preradom prvog stupnja (bez umjetnih ikakvih dodataka). U planu nam je ubuduće organizirati i izlete tako da možemo naše domaće proizvode približiti krajnjem kupcu na način da budu u mogućnosti kušati 100 posto prirodni proizvod u istom trenutku ubranom direktno sa stabla- kazuje nam Ivan.
Hoće li OPG doživjeti neke promjene, u smislu da ćete se osobno manje vremena posvetiti poljodjelstvu, ili…?
-Nadam se do početka berbe mandarina (početak desetog) kako ću se uspjeti više ogranizirati i naći više slobodnog vremena za baviti se poljoprivredom, jer taj posao jednostavno volim i planiram se i dalje baviti s njim. Tu sam- doma…