Jedna od najmlađih gradonačelnica u Hrvatskoj doktorica je ekonomskih znanosti, obožava prirodu, knjige i kazalište, a najvažnije vrijednosti su joj rad, odgovornost i ljudskost: Vjerujem u ono što radim i u ljude zbog kojih to radim

 Još uvijek učim kako uskladiti posao i privatni život.  Nije jednostavno. Posao gradonačelnice je zahtjevan i često ga stavljam ispred svega, i vremena za sebe i privatnog života. Znam da to nije idealno, ali kad nešto radim, dajem se potpuno…

Ulazi u red onih mlađih, među tek 19 žena na čelu gradskih uprava kojih je u cijeloj Hrvatskoj 128. Petra Škrobot na mjestu gradonačelnice Samobora našla se 2021. nakon izbora na kojima je u drugom krugu s osvojenih 54,95 posto glasova pobijedila protukandidata, dotadašnjeg zamjenika gradonačelnika Željka Staneca.

Rođena 1988. upravo puni 37. Dolazi iz samoborske obitelji, i sama rođena Samoborka, tu je završila osnovnu i srednju školu, da bi potom upisala preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojemu je obranila i doktorat. Dobitnica Rektorove nagrade, publicirala je velik broj znanstvenih i stručnih radova.

Po privođenju kraju studija zaposlila u odjelu nabave (Brodosplit, projekt Obalnih ophodnih brodova za MORH), poslije toga u tvrtki Eurocom kao Key Account Manager, zatim kao vanjski suradnik na Ekonomskom fakultetu ZG Sveučilišta u izvođenju nastave na Katedri za trgovinu, a 2016. počinje raditi kao suradnica na projektu ‘Potencijali i prepreke razvoja socijalnih supermarketa u Srednjoj i Istočnoj Europi’, financiranog putem Hrvatske zaklade za znanost. Sudjelovala je u izvođenju nastave na nekoliko kolegija i radila na brojnim projektima…

Tako kaže ona službena biografija. No, tko je Petra Škrobot osobno i izvan radnog vremena, s vanjske strane uredskih vrata?

– Petra Škrobot je osoba koja vjeruje u rad, odgovornost i ljudskost. Po struci sam doktorica ekonomskih znanosti, a po naravi netko tko voli biti u pokretu, učiti, istraživati i stvarati. Cijenim iskrene odnose, volim razgovore, knjige, prirodu i trenutke u kojima se čovjek može ponovno povezati sa sobom. I izvan radnog vremena sam aktivna i znatiželjna, uvijek u potrazi za novim idejama, ali i ravnotežom.

Kako biste sebe opisali u 5–10 pojmova?

– Uporna, znatiželjna, posvećena, ali ponekad i nestrpljiva. Zna mi se dogoditi da previše toga želim riješiti odmah i sada, što nekad iscrpljuje i mene i druge. Ponekad sam možda i previše kritična, najčešće prema sebi. Ali sve to dolazi iz iskrene želje da se stvari naprave kako treba.

Slobodno vrijeme, hobiji i interesi?

– Slobodno vrijeme najradije provodim u prirodi, uz dobru knjigu ili glazbu. Volim šetnje, more i kuhanje, a kad god mogu, rado odem i u kazalište,  putovanja su mi također velika strast, ali nažalost, zbog posla kojim se bavim, rijetko ih stignem realizirati onako kako bih željela. No i kratki bijeg iz svakodnevice ponekad znači jako puno.

Kako to sve usklađujete s gradonačelničkim obvezama?

– Iskreno, još uvijek učim kako to uskladiti. Nije jednostavno. Posao gradonačelnice je zahtjevan i često ga stavljam ispred svega, i vremena za sebe i privatnog života. Znam da to nije idealno, ali kad nešto radim, dajem se potpuno. U tome ima i snage i slabosti. Tek kad uhvatim pauzu, shvatim koliko sam toga zanemarila za sebe. Vjerujem da će i to s vremenom doći u ravnotežu.

Stižete li sve ili nešto ipak pati?

– Naravno da je nemoguće stići sve. U danu jednostavno nema dovoljno sati za sve obveze, ljude i stvari koje bi čovjek volio uključiti. Najčešće na čekanje stavljam sebe, svoje slobodno vrijeme i trenutke u kojima bih se mogla posvetiti samo sebi. Ipak, svjesna sam da trenutno radim posao koji nosi veliku odgovornost i koji je važan za zajednicu. Kada znaš da radiš nešto što nadilazi tvoje osobne potrebe i što može dugoročno unaprijediti život u gradu, onda neke stvari jednostavno stavljaš sa strane, barem na neko vrijeme…

Nosite li posao doma?

– Da, posao često nosim doma iako se trudim napraviti jasnu granicu. Nekad u tome uspijem, a nekad manje. U današnje vrijeme gotovo je nemoguće posao ostaviti u uredu, a posebno ovaj. Posao gradonačelnice ne prestaje završetkom radnog vremena gradske uprave. On traje cijeli dan i cijeli tjedan. To je stalna komunikacija, odgovaranje na poruke i mailove, koordinacija i praćenje događanja, kao i razgovori s građanima. Uvijek se prelije i u večeri i vikende, to je realnost ove odgovornosti. Naučila sam da je to jednostavno dio pozicije koju sam preuzela s punom sviješću.

Pa kako se i kada onda rješavate stresa?

– Najviše mi pomaže boravak u prirodi. Duga šetnja, vožnja ili samo vrijeme provedeno na svježem zraku često su najbolji lijek za nakupljeni stres. Puno mi znači i tišina doma, trenutak kada mogu isključiti sve oko sebe i jednostavno udahnuti mir. Veliku ulogu imaju i razgovori s ljudima koji su mi bliski. Ponekad je dovoljno nekoliko rečenica s nekim tko vas poznaje izvan uloge koju imate u javnosti da vas podsjeti tko ste i što vam je doista važno. Takvi trenuci vraćaju ravnotežu i jasnoću, i zato ih cijenim više od bilo koje tehnike opuštanja.

Čime se najčešće opuštate kod kuće?

– Najčešće me opušta osjećaj da ne moram nigdje žuriti. Volim kuhati u tišini, pročitati nekoliko stranica dobre knjige ili pogledati film. Ponekad me najviše opušta upravo to da radim nešto potpuno jednostavno. Napravim si omiljeni čaj, ugasim notifikacije i budem malo sama sa sobom. Ti kratki trenuci tišine i mira pomažu da napunim baterije…

Tko čini vašu obitelj?

– Moju najbližu obitelj čine mama, tata i brat. Oni su mi i najveća podrška, ali i najveći kritičari, na onaj iskren, brižan način koji vas uvijek potakne da budete bolji. Njihove riječi me znaju i nasmijati i zamisliti, ali upravo zbog toga ih najviše cijenim. Uvijek su tu, bez obzira na sve. Kada je teško, kada sam umorna ili kada posumnjam u sebe, njihova prisutnost, njihova vjera u mene i toplo rame koje ne traži puno riječi znači više nego što bih ikad mogla reći. Oni su moj temelj…

Bavite li se rekreacijom?

– Volim šetnju i bicikliranje. To su aktivnosti koje mi odgovaraju jer ih mogu uklopiti kad god uhvatim malo vremena. Jedno vrijeme sam rekreacijski krenula i na boks i grupno vježbanje, što me jako veselilo, ali zbog obveza nikako nisam uspjela uskladiti termine treninga. Upravo zato mi najviše odgovara ono što nije vezano uz satnicu ni prostor, već što mogu napraviti sama, u svom ritmu i kad god mi to dnevni raspored dopusti.

Gledate li utakmice, pratite sport?

– Gledam, posebno kada su u tijeku velika prvenstva i kada igra Hrvatska. Tada sam navijački potpuno uključena i volim pratiti svaki detalj. Od sportova najdraži su mi nogomet i rukomet, koji mi je posebno blizak jer sam ga godinama trenirala. I danas me za njega vežu lijepe uspomene i osjećaj timskog duha.

TV, društvene mreže…?

– Televiziju rijetko gledam. Ako uspijem pronaći trenutak, navečer, pogledam kasne večernje vijesti. Društvene mreže koristim svakodnevno, ali više kao dio posla nego iz navike. One su postale važan alat komunikacije s građanima, posebno Facebook i Instagram. Trudim se biti prisutna, odgovarati na poruke i održavati kontakt s ljudima, koliko god mi to obaveze dopuštaju.

A ‘bacite li oko’ na li portale, novine?

– Znam da će to možda zvučati neobično, ali nacionalne portale zapravo vrlo malo. Često se dogodi da sam u društvu ona koja nije potpuno upućena u aktualne vijesti, osim ako ih nisam uhvatila iz razgovora. Najviše pratim lokalni portal jer mi je važno biti u toku s onim što se događa u Samoboru i okolici. Sve ostalo, priznajem, često mi promakne zbog tempa u kojem živim i radim.

Volite li knjige, kazalište, kino?

– Obožavam knjige i kazalište. Kultura mi je uvijek bila važno utočište i prostor u kojem nalazim i inspiraciju i mir. Iako nemam uvijek vremena koliko bih voljela, trudim se održavati tu povezanost, bilo da je riječ o odlasku u kino, čitanju nekoliko stranica knjige navečer ili odlasku na predstavu kad god stignem. Posebno mi je blisko kazalište. U njemu postoji nešto što ne možeš doživjeti nigdje drugdje – ta živa emocija, kontakt s glumcima, trenutak koji se događa tu i sada. Imala sam priliku gledati predstave i na West Endu i na Broadwayu, i to su doživljaji koji ostaju urezani, ne samo zbog vrhunske produkcije, nego i zbog osjećaja da sudjeluješ u nečemu što se ne može ponoviti. Najdraža knjiga mi je Mali princ, jer nas na jednostavan način podsjeća na ono najvažnije, a što često zanemarimo:  prijateljstvo, odgovornost, nježnost i iskrenost.

Vikendi i godišnji?

– Najčešće provodim vikende u Samoboru, najljepšem gradu za odmor, šetnju i punjenje baterija. Volim jutarnju kavu na terasi, laganu šetnju centrom, razgovore s ljudima koje sretnem usput, a posebno mi odgovara i boravak u obližnjem gorju. Ljeti mi more uvijek donosi poseban mir i osjećaj slobode, dok zimi volim pobjeći u prirodu, negdje gdje je tiho, gdje se možeš usporiti i udahnuti punim plućima. Ne tražim ništa luksuzno, samo prostor gdje mogu biti izvan rasporeda, obaveza i pritiska.

Obiteljska okupljanja?

– Obiteljska okupljanja su mi jako važna, a posebno mi znače trenuci provedeni s bakom i djedom. Djed ima 94 godine, baka 84 i to je za mene neprocjenjiva životna vrijednost, pravi dar. Svaki razgovor, svaki zajednički trenutak nosi toplinu, mudrost i povezanost koju ništa ne može zamijeniti. Trudim se posvetiti im što više vremena, ali uvijek osjećam da to nije dovoljno i da bih voljela da ih mogu viđati još više i češće. Njihova prisutnost podsjeća me na ono što je u životu stvarno važno.

Kućni ljubimci?

– Imam njemačkog ovčara koji se zove As. Nevjerojatno je koliko mirnoće, stabilnosti i iskrene odanosti može donijeti. As je uvijek tu, bez obzira na svem ne traži ništa, a daje toliko. Njegova prisutnost me smiruje, pogotovo nakon napornog dana. Sam pogled na njega, njegovu reakciju kada me vidi, podsjeti me koliko malo treba za istinsku radost. Voli šetnje i igru, a najviše voli kada sam potpuno prisutna, bez mobitela, bez žurbe. On me podsjeća koliko su jednostavni trenuci često i najvrjedniji.

Kuhate li?

– Da, kada god stignem. Kuhanje mi nije obveza, nego nešto u čemu stvarno uživam. Volim isprobavati različita jela!  Od jednostavnijih brzih recepata do složenijih jela iz različitih kuhinja. Najviše volim kad mogu spojiti okuse koje do tada nisam kombinirala i iznenaditi sama sebe rezultatom.

Kako vam na kraju, onako brzinski, izgleda dan?

– Dan mi počinje rano, uz kavu, doručak i pregled kalendara. Već tada krenu prvi mailovi i poruke na koje treba odgovoriti, a nakon toga slijedi odlazak u grad. Dan je ispunjen sastancima, kolegijima, koordinacijama, obilascima terena i razgovorima s građanima i timom. Često su tu i događanja ili sastanci izvan gradske uprave, bilo u institucijama, udrugama ili u sklopu manifestacija na koje sam pozvana. Navečer se, kad se sve malo primiri, obično vraćam za računalo kako bih odgovorila na mailove, pripremila ono što slijedi sutra i ispratila ono što je tijekom dana ostalo sa strane. Ritam je brz i zahtjevan, ali kada znaš zašto to radiš, svaki dan ima smisla.