U našem novom serijalu, ‘Drugo lice’, donosimo priče i upoznajemo onu drugu – opušteniju i ležerniju stranu gradonačelnika. Čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i privatni, obiteljski život… Prvi ‘gost’ nam je gradonačelnik Zadra Branko Dukić, liječnik, predsjednik zadarske Lige protiv raka, suprug i otac četvero djece.

Tih i samozatajan, u nekom kratkom i tek upoznavajućem susretu možda i ostavlja upravo takav dojam. Pa ipak, ljubazan, izrazito duhovit, pristojan, vedar i šarmantan. Rođen 27. ožujka, onima kojima to znači nešto predstavlja pravu sliku i priliku – horoskopskog ovna. Dinamičan, aktivan, energičan, zavidnih radnih i organizacijskih sposobnosti, uvijek prvi i među prvima u svemu, od posla do druženja, kažu nam u njegovom uredu. Ratnik, snažan, odlučan. Iskren, zarazno optimističan, željan izazova i- djetinjeg duha…

-Haha. Ima tu nečega – kaže nam uvijek dotjeran i nasmijan Branko Dukić, mladoliki gradonačelnik Zadra. Rođen na startu proljeća 1966. u Zadru u kojem je i odrastao, svoje srednjoškolsko obrazovanje započeo je u klasičnoj gimnaziji, a nakon dvije godine nastavio u medicinskoj školi čijim završetkom stječe zvanje fizioterapeuta. Medicinski fakultet, pratimo biografski put sada aktualnog lidera Narodnog trga 1, završava u Rijeci 1992. poslije čega se kao doktor medicine vraća u rodni grad gdje započinje staž u Općoj bolnici Zadar.

Do obnašanja dužnosti gradonačelnika radio je na mjestu pročelnika Odjela ginekologije i opstetricije u OB na čijem je čelu bio gotovo 13 godina. I titulu specijalista ginekologije i opstetricije stekao je u Klinici za ginekologiju u KBC Rijeka 2001., subspecijalista za ginekološku onkologiju u 2005., dugi niz godina nalazi se u upravnom odboru Ginekološkog endoskopskog društva, član je i Hrvatskog ginekološko-onkološkog društva. Kao predsjednik sudjeluje i u aktivnostima i organizaciji humanitarnih akcija Lige protiv raka Zadar. Humani poziv liječnika obnaša i kao profesionalni vojnik u odori HV-a tijekom Domovinskog rata.

-Neumoran- dodat će njegovi poznanici, na pitanje odmara li uopće i kada. Najprije sliježu ramenima. A onda otkrivaju i drugu, izvanradnu „i izvanrednu“, nadomeću nam, stranu prijatelja. Nezamjenjiv je u društvu, podiže raspoloženje odmah po dolasku, veliki pozitivac.

-Ma dobro, sad. Po pitanju slobodnog vremena i nema naročito razlike biti liječnik ili gradonačelnik; kad vas trebaju tu ste svaki dan, cijeli dan i cijelu godinu. To nije posao koji ima fiksno radno vrijeme, to je poziv, samo su obveze gradonačelnika puno šire i na neki način vas se tiče sve što tišti vaše sugrađane neovisno spada li to ili ne spada pod ovlasti gradonačelnika.  Naravno, ponosan sam na činjenicu da Grad u kontinuitetu provodi brojne projekte i napreduje, ali u gradskoj upravi nisam sam. Imam suradnike koji dobro znaju svoj dio posla i uz neke nove zahtjeve i ciljeve koje sam postavio vjerujem da je kontinuitet razlog zbog kojeg stvari funkcioniraju na zadovoljavajućoj razini- komentira. Nije tip od samohvale, baš kako su ga opisali i susjedi iz njegovih Stanova.

Uz funkciju gradonačelnika Zadra, dosta ih i ne zna, nastavio je svaki drugi četvrtak raditi u bolnici, na odjelu ginekologije kako bi zadržao kontakt s pacijentima i pomogao kolegama i kolegicama. Balansirati između poslovnog i privatnog naučio je, tvrdi, upravo zato što je prije gradonačelničkog mandata radio kao liječnik i voditelj odjela u OB Zadar, a paralelno s tim volontirao u udrugama, mjesnom odboru i imao brojne druge aktivnosti. Podrška obitelji i suradnika je presudna, u protivnom postanete polovični u svemu, naglašava.

-Normalno, i uz sve obaveze koje traži posao gradonačelnika, uz dobru organizaciju i potporu obitelji koju imam i na kojoj sam svaki dan neizmjerno zahvalan, nađem konačno ponešto vremena i za predah. Trenutno se nalazimo u dosta specifičnoj situaciji s obzirom na pandemiju koronavirusa i sve što ona sa sobom nosi, pa nažalost nije vrijeme za neke duge odmore, već pripremu za jesen i sve što nam također ona donosi, zato će na koncu i odmor biti nešto kraći. Ove godine, kao i svih prijašnjih, nekoliko dana godišnjeg odmora proveo sam na prekrasnom otoku Vrgadi, a ostatak vremena u Zadru, iako i tada sam znao skoknuti do gradske uprave i odraditi što je potrebno, i što se mora- priča nam. A kakav je Branko Dukić kada nema sastanaka, projekata, kolegija…

-Hah, za vrijeme i izvan radnog vremena ista sam osoba. Zaista. Eto, jedino što se van radnog vremena mogu malo više opustiti. Moja supruga Brankica i naše četvero djece, tri cure i sin, imaju  puno razumijevanja i moj su apsolutno najveći oslonac u svemu što radim. Trudim se posao ne nositi doma i vrijeme koje provedem s obitelji posvetiti isključivo njima. Međutim, to nije uvijek lako i moguće jer se o nekim gradskim pitanjima zna razviti i dobra rasprava, posebno s mojim curama koje su ponekad i moji najveći ‘kritičari’ – priznaje nam.

S Dukićevima već gotovo 14 godina živi i pas Mrki kojega su udomili, a od tog dana im je, kaže nam,  kao član obitelji. ‘Nedavno smo udomili i mačića, koji se s Mrkijem slaže- odlično. Životinje su velika radost i preporučio bih svima, ako imaju mogućnosti, da ih udome, siguran sam kako neće požaliti- poziva Dukić.

Između hobija i drugih aktivnosti koje ima i kojima popuni ono malo preostalog slobodnog vremena, tu su pjevanje u crkvenom zboru, igranje nogometa s prijateljima, a ponekad kakav bi to bio Dalmatinac da ne ‘baci i na karte!, broje se tako žustro i punti u briškuli i trešeti. I sve to je već godinama dio života zadarskog gradonačelnika.

-I stalno se trudim pronaći vremena za sve. Kao predsjednik Lige protiv raka, zajedno s ostalim plemenitim volonterima, radim i na obrazovanju građana o važnosti redovitih pregleda, prikupljamo sredstva za pomoć kroz razne humanitarne akcije i sudjelujemo u provođenju aktivnosti za borbu protiv raka. Kad navedeno u tekstu pokušate smjestiti u kratka 24 sata u danu, odnosno sedam dana u tjednu, jasno je da duže vremena za gledanje televizije i sličnih aktivnosti baš i nema. Vijesti naravno pratim, ali to najčešće radim u pokretu, putem novina ili portala- povjerava nam. E, i da…uživam na kraju dana s obitelji pogledati dobar film, a najviše sam filmova pogledao s njima upravo iz udobnosti vlastitog doma. I to u proteklim mjesecima za vrijeme strogih epidemioloških mjera kada su nam zbog sigurnosti svih građana bile zabranjene sve druge aktivnosti i preporučen je ostanak s ukućanima. Opet, s druge strane, budući su određene epidemiološke mjere još uvijek na snazi,  smanjen je broj događaja, pa ne idem toliko po raznim manifestacijama, a zadnje što smo bili je jazz&blues festival koji se održao tu u Zadru – kazuje nam. Kad su društvene mreže u pitanju, priznat će, ističe, da ih uopće nije koristio  do izbora 2017. Tada su Dukića kolege i suradnici doslovno ‘nagovorili’ i danas jako dobro zna njihovu prednost i vrijednost, pojašnjava.

Privatni profil ne koristi aktivno, a Facebook stranicu koristi za komunikaciju s građanima i dijeljenje informacija o svom radu i radu gradske uprave, uz ponešto crtica iz privatnog života. Odličan je to, analizira, način za neposredni kontakt s velikim brojem građana.

-No i zahtijevam da komunikacija bude pristojna i argumentirana, bilo da je riječ o pohvali ili kritici. Vrijeđanje i uvrede na bilo čiji račun, kao i inače u stvarnom životu, nipošto ne toleriram. Tu se uklapa i moj moto: pomozi ako možeš, a ako ne možeš, nemoj ni odmagati. Komentare i objave svakodnevno pratim, prihvaćam, maksimalno sam uključen u izradu sadržaja, svaki odgovor je stvarno moj, no s obzirom da sam starog kova, neke tehničke stvari ipak odrađuje moj tim- priznaje nam. I ponavlja: kada ima dobre volje i kada volite to što radite, može se baš za sve pronaći vremena.

-Izuzetno je važno pronaći balans između poslovnog i privatnog, a to je nešto što će, ako ne odmah, doći s godinama – zaključuje za kraj Branko Dukić, gradonačelnik Zadra. (Pero Livajić)