U našem novom serijalu, ‘Drugo lice’, donosimo priče o gradonačelnicima privatno – čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i privatni, obiteljski život. Ovotjedni ‘gost’ nam je gradonačelnik Trogira Ante Bilić…
Uhvatili smo ga u kratkom intermezzu dnevnih radnih obaveza. Može li mali razgovor o gradonačelniku, izvan dužnosti gradonačelnika?
-Naravno, nema problema – odgovor je bio brz, potvrdan. Baš kao i dobra vibra.
Ante Bilić, prošli mjesec je napunio 40.
Mlad, srednjovječan…?
-Ma, taman!
Rođen 01.10.1980. Diplomirao 2005. na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje je i stekao zvanje diplomiranog inženjera građevinarstva. Na čelu Grada Trogira nalazi se od 2017. godine, nakon izborne pobjede u drugom krugu lokalnih izbora.
Ranije je radio u Agenciji EKO Kaštelanski zaljev kao voditelj projekata, kao pročelnik za gospodarenje za gospodarenje prostorom i komunalno planiranje u Gradu Trogiru te nekoliko godina u privatnom sektoru, u većim i manjim građevinskim firmama, među ostalim na izgradnji dvorane Višnjik u Zadru.
No, tko je Ante Bilić izvan radnog vremena? Kako provodi slobodno vrijeme, ono izvan ureda, koji su mu hobiji i interesi, kako to uopće uklapa s obvezama…
-Oženjen, otac dvoje djece, kćerke i sina. Kao dužnosnik, službeno radno vrijeme nemam nego sam dostupan svim suradnicima, gradskim službama, partnerima i građanima u bilo koje doba, ali nastojim biti jednako dostupan i suprug i otac koliko god mi to obveze dozvoljavaju. Preko radnog tjedna malo je slobodnog vremena. Ipak, popodnevni i večernji sati uglavnom su rezervirani za učenje s djecom, kćerkom Tonkom koja je treći i sinom Ivanom koji pohađa peti razred osnovne škole, za razvoženje na treninge, u škole stranih jezika i ostale aktivnosti – otkriva. Malo vremena za svoje male gušte i ljeti i zimi najčešće provodi u ribolovu, a davno se zaljubio i u ronjenje, kazuje nam. Kao i velika većina Dalmatinaca, naravno, veliki je navijač i „Majstora s mora“.
-„Novo normalno“ malo nam je, istina, promijenilo navike, ali volio sam vikendom otići pogledati Hajdukove utakmice na Poljudu s djecom i prijateljima. Vikendi su također rezervirani i za zajedničke ručkove, najčešće i uz gradele, s obitelji i prijateljima, a ono što je ostalo kao i prije je da vrlo često odem na izlete s obitelji. Volimo obilaziti Hrvatsku i drago mi je što su moja djeca već obišla Slavoniju, Liku, Zagreb, mnoge nacionalne parkove, Dalmatinsku zagoru i što su upoznali raznolikost i ljepotu naše zemlje – tvrdi i upoznaje nas Bilić zatim na koji način spaja gradonačelnički poziv s nabrojanim. Nikakvog trika tu nema. Posao se “nosi doma” i ne ostavlja s druge strane izlaznih vrata.
-Posao je uvijek sa mnom. Suvremene tehnologije pomogle su nam da toliko toga ubrzamo i pojednostavnimo, da budemo efikasniji, ali uzimaju svoj danak u obliku potrošnje vremena i gubljenja osjećaja kad je vrijeme za rad, a kad za predah. Zato nastojim u večernjim satima, ako nemam fiksnih obaveza, barem sat vremena ostaviti mobitel po strani i potpuno se posvetiti obitelji dok vikende nastojim posvetiti isključivo obitelji i prijateljima i aktivnostima koje nas vesele svih skupa. Jednako tako, kasno navečer često imam vremena da prođem obveze za dan kasnije, da sa suradnicima prokomentiram naše aktivnosti i projekte na jedan opušteniji i svježiji način. Tada se često rode i neke dobre ideje o kojima ne stignemo misliti tijekom boravka u uredima.
A kako se rješava stresa…
– Ribolovom. Na svježem zraku, uz tišinu mora, posebno se mogu opustiti i isključiti. Tko nije probao, ne zna što je to. Preko tjedna tu su još i rekreacija, sport, ako dozvole poslovne obveze. Smatram da je danas, kada smo većinu vremena prikovani uz stolice i ekrane, rekreacija nužna više nego ikad. U večernjim satima volim napraviti đir biciklom, najčešće preko starog trogirskog mosta do novog i natrag ili istu tu rutu odraditi pješice, trudim se da se dnevno krećem barem 5-6 kilometara. To je korisno i za duh, ali i za održavanje kondicije, a meni dobro dođe i da ugodno spojim hobi i posao, usput zabilježim komunalne nedostatke, da vidim kako se održava infrastruktura, gdje bismo mogli investirati… Žao mi je što zbog obaveza preko dana uglavnom ne stignem obilaziti cijeli grad, ali nastojim te male „inspekcije“ raditi navečer – nabraja Bilić, ljubitelj i sporta.
-Osim Hajduka, kad god mogu uživo gledam utakmice našeg rukometnog prvoligaša iz Trogira. U mladim danima bavio sam se jedrenjem i košarkom. Ono što još posebno volim pogledati jesu atletska natjecanja, Dijamantna liga, Olimpijske igre, Svjetska prvenstva…
-Tv? Koliko uz mali ekran provodi vremena, što i zašto ne propušta…
-Zapravo jako malo vremena provodim ispred televizora, prvenstveno jer -nemam kad. Ono malo što imam, volim pogledati ili sportske sadržaje ili neki dobar triler, no zato dosta vremena provodim konzumirajući online sadržaj. Danas je to jednostavno najbrži način za doći do informacija, vijesti, pročitati neke zanimljive analize, ali naravno da je tu i za razonodu i da me zabavljaju memeovi, šaljivi videi i slično. Osim toga, nastojim biti ažuran u objavama i odgovaranju na komentare na mojoj službenoj Facebook stranici – ističe i dodaje kako voli pročitati i dobru knjigu, pogledati dobar film, posjetiti raznovrsna zanimljiva kulturna događanja u gradu i izvan.
-Omiljeni mi je film Iskupljenje u Shawshanku. Omiljenu knjigu ne mogu izabrati, ali zadnja koju sam pročitao Menadžment gradova. U kino volim otići sa suprugom i prijateljima, a zadnje što sam u kazalištu pogledao je bio balet Orašar prošlu sezonu u splitskom HNK. Zadnji koncerti koje sam posjetio ovo ljeto bili su Massimo u našoj Kuli Kamerlengo i koncert u čast Oliveru u Veloj Luci. Volim dalmatinsku glazbu i glazbu 80-ih – naglašava. Usprkos i unatoč posvemašnim poslovnim obvezama, nađe se, napominje nam, vremena za druženje s prijateljima i poznanicima.
-Nađe se vremena. Mora. Živimo u malom gradu, praktički nam je sve dostupno i pješice pa se lako organizirati. I to je jedan od razloga zbog kojeg kažem da je Trogir najpoželjniji mali grad na obali i da ima velik potencijal za visoku kvalitetu života. Dovoljno je mali da ima onu toplinu malog mjesta, da je sve na dohvat ruke, da nudi osjećaj sigurnosti, a dovoljno je velik da ima svoju sudsku službu, Dom zdravlja i druge ustanove, da ne govorim da imamo i tri otoka – Čiovo i Drvenike, divnu prirodu, rezervat Pantan… – tvrdi Bilić, a osim u svom prekrasnom zavičaju uživa rado u blagodatima drugih, naročito dužjadranskih, lokaliteta.
-Proveo sam dio godišnjeg odmora na Korčuli koja mi je jedan od najljepših otoka, a usput i vežu me prijateljstva i poznanstva. Drugi dio bio sam u Trogiru i na našim Drvenicima. Tada sam posebno opušten, i volim se počastiti i slasticama. Obožavam slatko, a najviše trogirske rafiole, i sladoled preko ljeta – priznaje nam.
Iskreni je lokalpatriot, pa vrlo rado i često ponavlja:
-Vjerujem da se svi slažemo da je privilegij živjeti u Trogiru. Naša povijest, baština, umjetnost, zemljopisna pozicija, mikroklima, prirodno bogatstvo, otoci, ali prvenstveno ljudi koji tu žive, čine Trogir posebno lijepim mjestom za život – dovoljno velikim da ima sve potrebno ugodnu svakodnevicu, dovoljno malim da je lišen buke i vreve velikih gradova… – poručit će nama i sugrađanima Ante Bilić podsjećajući nas zašto baš tu s neskrivenim ponosom obnaša dužnost „poteštata“… (Pero Livajić)
