‘Ivanec je prije 20 godina bio depresivno i turobno mjesto. Iz njega se tada odlazilo; mladi nisu imali ni volje ni perspektive živjeti u gradu koji im nije nudio radno mjesto, nije bilo zadovoljavajuće komunalne, prometne društvene infrastrukture, kao ni društvenih, kulturnih, zabavnih i dječjih sadržaja za ugodan obiteljski život, baš ništa. Danas je to ljupki gradić u kome je doista lijepo živjeti, gdje je sve na dohvat ruke, gdje mlade obitelji u sigurnom i harmoničnom okruženju mogu podizati djecu.’
Ususret izboru za Najbolji grad, kojeg organiziramo u suradnji s Jutarnjim listom i Agencijom Ipsos, nastavljamo serijal razgovora s najdugovječnijim hrvatskim gradonačelnicima. Nakon Darija Vasilića (Krk), Ivice Kirina (Virovitica), Ivana Dabe (Novalja) i Emila Ćurka (Nin), odgovore na pitanja dao nam je i Milorad Batinić, gradonačelnik Ivanca. Na čelu Planinarskog grada od 2005. godine, Batinić ga je tijekom pet mandata proveo kroz duboku gospodarsku i infrastrukturnu transformaciju. U prvim godinama gradonačelničkog staža suočio se s teškom ekonomskom krizom, ali je unatoč skromnom proračunu pokrenuo ambiciozan razvoj poduzetništva i formirao Poslovnu zonu Ivanec – istok, koja je postala temelj budućeg rasta. Taj iskorak ubrzo je donio i međunarodno priznanje budući da je „Financial Times“ Ivanec uvrstio među deset najboljih mikrogradova u Europi po strategijama za privlačenje ulaganja, a dvije godine kasnije i proglasio europskim pobjednikom u toj kategoriji. U kasnijim mandatima grad je prošao kroz niz političkih i komunalnih izazova pa ipak danas, kaže Batinić, živi potpuno drukčiju sliku: sredina je novih pogona i urbanih zona, privlači mlade obitelji i bilježi snažan rast stanovništva.
Gospodine Batiniću, iza vas je dugačak gradonačelnički staž i puno godina iskustva, ali neka razdoblja su zasigurno bila zahtjevnija od drugih. Koja i zašto?
-Gradonačelnik sam od 2005. godine i svaki od proteklih pet mandata obilježili su specifični izazovi. Kao teže među njima izdvojio bih godine ekonomske krize u Hrvatskoj, od 2008. god. nadalje, koja je posebno teško pogađala male sredine poput Ivanca. Kad se danas osvrnem na to razdoblje mogu samo reći da smo vrlo brzo shvatili da nam nitko, ni država, ni Vlada ni županija, neće pomoći ukoliko to ne učinimo sami. I u tim najtežim „crnim“ vremenima, s mizernim proračunom od samo nekoliko milijuna kuna, sa stopom nezaposlenosti na području Grada od 18 posto, s timom svojih suradnika krenuo sam u realizaciju politike svih politika, a to je bilo – pokretanje gospodarstva i poduzetništva kao bazu „piramide“ od koje sve kreće.
Kako je to izgledalo?
-Krenulo je tako da smo vlastitim skromnim sredstvima, bez ijedne kune državne potpore, sami krenuli u otkup zemljišta od građana za formiranje Poslovne zone Ivanec-istok. Usporedo smo formirali gradsku tvrtku Poslovna zona d.o.o. te počeli s kreiranjem niza poticajnih mjera i benefita za lokalne poduzetnike te za nova strana i domaća ulaganja. Nakon Poslovne, aktivirali smo i Industrijsku zonu Ivanec. Vjetar u leđa dao nam je poziv da se pridružimo međunarodnom pilot projektu certificiranja gradova za povoljno poslovno okruženje u Jugoistočnoj Europi (BFC SEE), što je bio iznimno opsežan i stresan posao i za gradsku upravu i tvrtku Poslovna zona. Organizirali smo sajmove, poslovne konferencije, povezivali se s poduzetnicima, osnovali asocijaciju poduzetnika Poslovni klub Ivanec, prezentirali se na poslovnim i srodnim skupovima širom Hrvatske i u inozemstvu. Sjećam se da su nas mnogi tada doslovce ismijavali i ironizirali naše napore da napravimo pozitivne iskorake.
Niste se dali obeshrabriti tim reakcijama?
-Dragocjena iskustva stečena u procesu certifikacije pozitivno su nas „deformirala“. Počeli smo ih primjenjivati u praksi i kreiranju novih lepeza benefita i olakšica za poduzetnike, a prijateljsko poslovno okruženje i uspostavljena komunikacija s poduzetnicima s vremenom je počela davati rezultate. Zanimljivo, slijedom uzrečice „nitko nije prorok u svom selu“, ogroman rad gradske uprave Ivanec na spomenutom modelu nije najprije bio prepoznat doma, u Hrvatskoj, već upravo suprotno – u inozemstvu. A to je bila dodjela dvije prestižne nagrade uglednog Financial Timesa. On je najprije svrstao Grad Ivanec među top 10 mikro gradova u Europi po strategijama za privlačenje poduzetničkih ulaganja (tijekom 2014./2015.), a dvije godine nakon toga Ivanec je u toj kategoriji proglašen i europskim pobjednikom. Grad Ivanec je i dobitnik Nagrade Smart city Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika kao i dobitnik nagrade za poticanje poduzetništva od strane Svjetskog kongresa poduzetnika. Postupno su takav specifičan mindset i ideju Grada prepoznali i poduzetnici. Tako da je, nakon dugih godina rada, Ivanec danas prepoznat i afirmiran kao grad velikih poduzetničkih ulaganja, koji je, k tome, već nekoliko godina sasvim sigurno jedno od najvećih gradilišta Sjevera Hrvatske. No, iako su vremena ekonomske krize bila teška, nisu bila i najteža u mojoj karijeri gradonačelnika.
Koji vam je onda mandat bio najizazovniji?
-Svakako prošli mandat 2021.-2025. On je bio daleko najteži jer nikad u samostalnoj Hrvatskoj ni Grad Ivanec ni njegovi građani nisu doživjeli takve pritiske od središnje državne vlasti i njihove „vertikale“. Pokušat ću rezimirati: najprije je krenulo s pritiscima da se na naše lokalno odlagalište komunalnog otpada počne dovoziti tuđe smeće, iz Grada Varaždina i još 13 susjednih JLS-ova. Trebalo nam je nekoliko godina borbe (peticije i bunt građana koji su željeli blokirati ceste prema deponiju, ustavne tužbe), dok pravosuđe nije donijelo konačni pravorijek i presudilo da smo bili u pravu i da tuđe smeće ne može na naše odlagalište u Jerovcu.
No, kako navodite, to je bio tek početak pritisaka s kojima ste se morali nositi?
-Da, pritisci su se sustavno nastavili i na ostalim razinama. Gradu Ivancu je Uredbom Vlade RH oteta tvrtka Ivkom-vode sa svom svojom imovinom, vodovodima i odvodnjom te silom pripojena varaždinskom distributeru Varkomu. Dalje, nakon što smo odlučili zatvoriti gradski deponij komunalnog otpada, suočili smo se s pritiskom vladajućih da se rad deponija produlji najmanje do 2028. To smo odbili i ovoga trenutka deponij je u postupku zatvaranja. Nadalje, i dalje je aktualna borba protiv kamenoloma koji utjecajni poduzetnički lobiji, uz podršku politike, žele otvoriti na Ivančici. Prijevozom kamenoga materijala, miniranjem i prašinom uništio bi se život tamošnjih stanovnika i prisililo na iseljavanje. Ima još toga. Zbog opstrukcija državne uprave, Aglomeracija Ivanec kasnila je 18 mjeseci. Nadalje, Varaždinska županija nam je iz Prostornog plana naprosto izbrisala 13 ha građevinskih područja u Industrijskoj zoni i onemogućila četiri velike investicije. Da se i ne govori o kontinuiranoj opstrukciji modernizacije županijskih cesta na području Grada, o tome da je Županija povećala troškove najma sportskih dvorana za klubove, koje inače podmiruje Grad. Nakon svega rečenog, možete li zamisliti teži mandat?
Usprkos svim tim izazovima Ivanec ipak snažno napreduje. Što biste izdvojili kao najveći uspjeh i ono na što ste osobno najponosniji?
-Ivanec je danas grad novih tvornica i pogona, novih trgovačkih centara, moderne prometne i komunalne infrastrukture, novih vrtića i suvremenih igrališta, obnovljenih parkova te bogatog zabavnog, sportsko-rekreativnog i kulturnog života za sve generacije. Bilježimo izuzetno snažno doseljavanje u grad ne samo iz okolnih, već i udaljenijih sredina, zbog čega ubrzano moramo otvarati nove zone za gradnju stambenih objekata, a za kojima vlada ekstremno visoka potražnja. Gradske stambene poticaje koristi više od 160 mladih obitelji, koje namjeravaju u Ivancu trajno ostati. Drago mi je čuti kad ljudi, koje godinama put nije nanosio u Ivanec, nakon dolaska u pravilu ostanu iznenađeni kad vide koliko se Ivanec proširio i koliko je novih urbanih vila izgrađeno u zonama koje su prije 20 godina bile šikara. Sve to potvrda mi je da sa svojim suradnicima odrađujem dobar posao.
Što mislite da u Vašemu gradu još treba napraviti, a to još uvijek niste ostvarili?
-Sada, kada je projekt Aglomeracije Ivanec (izgradnje sustava odvodnje otpadnih voda) napokon dovršen, ispunjavaju se preduvjeti za realizaciju krunskog projekta, a to je potpuna rekonstrukcija centralnog gradskog trga i njegovo preuređenje u pješačku zonu. Ispod trga u planu je gradnja podzemne garaže. Slijedom svega toga, promet u centru ubuduće će teći drukčije, a ovi zahvati u potpunosti će promijeniti sadašnju vizuru gradskog središta. U primarnim planovima jest i dovršetak Muzeja planinarstva te gradnja nove gradske knjižnice i nove tržnice. U pripremi je početak projekta uređenja trim staze oko Ivanečkih jezera te aktiviranje projekata gradnje SRC-a Ivanec.
Usporedite ukratko Ivanec prije negoli ste preuzeli gradonačelničku dužnost i danas. Koje su ključne razlike i po čemu je taj grad danas bolje mjesto za život?
-Ivanec je prije 20 godina bio depresivno i turobno mjesto. Iz njega se tada odlazilo; mladi nisu imali ni volje ni perspektive živjeti u gradu koji im nije nudio radno mjesto, nije bilo zadovoljavajuće komunalne, prometne društvene infrastrukture, kao ni društvenih, kulturnih, zabavnih i dječjih sadržaja za ugodan obiteljski život, baš ništa. U proteklih 20 godina Ivanec se u potpunosti promijenio. Danas je to ljupki gradić u kome je doista lijepo živjeti, gdje je sve na dohvat ruke, gdje mlade obitelji u sigurnom i harmoničnom okruženju mogu podizati djecu. I sve to podno gore Ivančice, koju svakog vikenda pohode stotine planinara i izletnika i uvijek se vraćaju puni dojmova iz Ivanca, kojeg s ponosom turistički brendiramo kao Planinarski grad.
Koliko je danas, u eri digitalizacije i bespovratnih sredstava, lakše upravljati gradom nego što je to bilo kada ste tek postali gradonačelnik? Koje su ključne razlike?
-Područje koje ste svojim pitanjem otvorili bremenito je problemima. Što se financiranja tiče, rekao bih da je tektonska promjena u načinu financiranja JLS-ova uslijedila nakon što je država uvela sustav tzv. fiskalnog izravnanja, pri čemu se, kao što je poznato, svim gradovima i općinama s nedovoljnim financijskim kapacitetom, odnosno onima čiji je petogodišnji prosjek prihoda od poreza na dohodak po stanovniku manji od nacionalnog prosjeka, dodjeljuju potporna sredstva. I osobno sam ponosan što sam kao saborski zastupnik i dio tadašnje vladajuće većine u Saboru, upravo ja podnio taj amandman, a ministar Marić i Vlada su ga prihvatili i ugradili u Zakon o financiranju JLS-ova. Bio je to doslovce spas za brojne hrvatske gradove i općine pa tako i za Ivanec, čiji su proračuni nakon toga „prodisali“ i omogućili jači investicijski ciklus. Međutim, neke nelogičnosti nisu otklonjene i to uvelike otežava naš rad.
Na što konkretno mislite?
-Primjerice, Grad Ivanec je među JLS-ovima koji prima državnu potporu, a istovremeno je po indeksu razvijenosti svrstan u VII. skupinu iznadprosječno razvijenih gradova, zajedno s gradovima kao što su Split, Karlovac, Osijek, Šibenik i dr. Kako je to moguće? Dok s jedne strane primamo državnu potporu slijedom točno propisanih parametara, s druge strane, zbog toga jer smo „prerazvijeni“, ne možemo se prijaviti na mnoge EU natječaje i pozive, jer je visok indeks razvijenosti eliminacijski kriterij. Nadalje, činjenica jest da je era digitalizacije donijela neslućene mogućnosti poslovanja lokalne samouprave o kakvima se nekad moglo samo sanjati. Međutim, i usprkos svem tom digitalnom napretku, gradske uprave u svakodnevnom funkcioniranju i dalje su suočene s masivnim administriranjem, naročito prema raznim nacionalnim i EU kontrolnim i posredničkim tijelima.
S obzirom na sve prednosti i nedostatke gradonačelničke dužnosti, koja je vaša poruka i savjet mlađim kolegama? Što je ključ uspjeha i dugovječnosti na toj odgovornoj poziciji?
– Bježati od populizma! Izvršavati obećanja. Ne lagati i „muljati“ građanima niti bježati od njihovih pitanja i suočavanja pa ma kako problematika bila „čupava“ i teška. Okružiti se timom sposobnih, ne podobnih. Biti pošten. Mirno spavati. I biti vjerodostojan. (V.H.)
