Saga o bivšem vojnom kompleksu Šepurine u Ninu traje već više od 20 godina, a novi moment mogućeg oživljavanja tog zapuštenog područja uz samu obalu opet je aktualan, nakon što ga je Vlada stavila na listu od strateškog značenja. Planira se, kao i ranijih godina, napraviti turistički kompleks. Ali ta je priča opet na dugom štapu, jer imovinsko-pravni odnosi još uvijek nisu riješeni, a i prethodno je potrebno sanirati smećem zatrpani prostor. Gradonačelnik Nina kao i ranijih godina, i sada smatra da bi se upravljanje Šepurina trebalo prebaciti na Grad te da bi se prostor trebao biti Park-šuma.
Bivša vojna baza Šepurine smještena je uz obalu i stoga je godinama meta potencijalnih ulagača. No, kako uz državu na tom području ima i privatnih vlasnika te imovinsko-pravni odnosi nisu riješeni poduzeti se nije moglo ništa, a niti se može sada. I dok se čeka rješenje, prostor je postao mjesto za utrke, iskopavanja bakrenih kablova do konačnice danas u potpunosti devastiranog prostora s 38.000 kubika otpada!
Prošli mjesec Vlada je Šepurine stavila na listu od strateškog značenja. Kako stoji u dokumentu, ta bivša vojna baza površine 175 ha, zemljište s devastiranim objektima, prostorno planski podijeljeno je u tri zone: ugostiteljsko-turistička zona T2 – turističko naselje, maksimalne površine 20 ha i kapaciteta 1.000 kreveta; sportsko-rekreacijska zona R1 – igralište za golf površine 70 ha i sportsko-rekreacijska zona R7 – sportski aerodrom s pratećim sadržajima, površine 85 ha. Turističko naselje je plan koji ima država, no pita li se lokalnu vlast razmišljanja su posve drugačija.
‘Nama ne treba veliki turistički kompleks u ovom trenutku, jer smo premali Grad, a i nema nezaposlenosti, nego eventualno tek manji hotel. Smatram da bi Šepurine trebale biti Park šuma’, kaže prvi čovjek Grada Emil Ćurko, inače dugogodišnji gradonačelnik koji je prošao sve dogovore i pregovore s državom oko Šepurina, iznosio ideje, ali se i sam se uključio nekoliko puta u sprečavanje devastiranja prostora, zbog čega je i dobio kaznu, s obrazloženjem da je riječ o državnom zemljištu.
Podsjetimo se, još 2007. godine Grad je zahtijevao da se Šepurine prebace Gradu na upravljanje. Osnovana je tada i tvrtka Aenona s partnerskim udjelima Tankerske plovidbe, Turisthotela, Vrane i Grada Nina, no tadašnje resorno ministarstvo nije reagiralo, a godinama problem je postao samo veći, jer je prostor bivše vojarne doživio velike devastacije. Svi objekti vojnog sklopa su razrušeni, inventar je otuđen, cijela oprema i stolarija, dizalice, uređaji…, ali bez obzira na upozorenja gradske vlasti, država kao vlasnik nije učinila ništa. Nakon što je sve pokradeno Šepurine postaju deponij, potpuno ekološki neprihvatljivo za turistički grad, ali možda sada, nakon dva desetljeća nebrige, do promjene i dođe.
Za početak, potrebno je prostor bivšeg vojne baze očistiti od smeća. Grad je naručio elaborat čišćenja spomenutih 38 tisuća kubika raznovrsnog otpada, a cijena sanacije je 4,5 milijuna eura. Elaborat je predan Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a sada se čeka odluka iz Ministarstva zaštite okoliša vezana za financiranje i početak sanacije prostora.
Nakon toga vidjet će se koji će biti sljedeći koraci.
Dugogodišnji zahtjev gradonačelnika bio je da se prostor prepiše na upravljanje Gradu, jer bi se tada mogla naći najbolja i najadekvatnija rješenja buduće namjene.
Vjerojatno bi se tada i lakše riješio problem s nizom privatnih vlasnika ili bi se barem već odavno odvojio državni dio zemljišta od onog privatnog, za što je ideja također ranijih godina razmatrana.
U slučaju da se to razdvajanje i dogodi, trebalo bi svakako postaviti zaštitare koji bi spriječili eventualno devastiranje, a ako bi Grad upravljao Šepurinama, našlo bi se i načina platiti zaštitare. Naime, Ćurko kaže da bi se dio zemljišta uz obalu lako mogao prenamijeniti za kupalište i parkiralište, od čega bi se zaradilo.
Kako god, i sam bi volio da se ta priča za koju je vezan od početaka i završi, jer Šepurine su postale ruglo Grada zatrpane smećem. (Lidija Kiseljak)
